Nova Istra

365 Josip Sanko RABAR KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Više puta koristi jedinstvo suprotnosti, paradokse i oksimorone. Što je srodno po- etskoj mistici. Evo„sadržaja“ spomenute pjesme: Stvari onkraj stvari / čudesno nebrojive i nestvar- ne, a stvarne / oko nas, a u nama, ali i bez nas mogu biti / daleko, a blizu – zapravo su tu! / ne daju se uzeti, a tako bi nam trebale / neshvatljive, neuhvatljive / iako se pone- kad lijepe za prste / nevidljive, nečujne, šutljive, a rječite / ustvari, ni u riječi ne stanu, ni u slova / one su između riječi, između sati / u mrtvom kutu vremena... / daju nam slobodu, ali svejedno / ne želimo bježati od njih / jer ova je žudnja obostrana / i ne gu- bimo nadu kako ćemo ih jednom / pronaći skrivene u samom srcu stvari. // Stvari on- kraj stvari čekaju na nas / trebaju naše ruke i misli – ponekad / nas čitave trebaju – a slutimo, zapravo znamo / jednom će nas i glave stajati! Dopunski smisao te pjesme dobivamo u ciklusu osamnaest vjerskih pjesama Ci- jela sam od zvona satkana , o obostranoj žudnji Boga i čovjeka. Poezija Ružice Martinović-Vlahović izrazito je misaona, koja nas daruje ljepotom misli. Ali i simbolima, metaforama i aluzijama bogatim značenjima. Površne motive nemoguće je pobrojiti. U čitavoj zbirci prirodne pojave često personificira, što daje ozračje prisutnoga Boga. Premda joj nipošto nisu sve pjesme eksplicitno duhovne, vrlo česte personifikacije i čarobno ozračje znatnim dijelom usmjeruju ovu poeziju ka onostranosti. U prvome ciklusu Stvari onkraj stvari bavi se stvarnošću što se proteže u onostra- nost, kako onom izvanjskom, u koju iz dana u dan urastamo, tako još i više onom unutarnjom koja nas ispunja. Tu se govori ponajviše o poetici samoj kao metafizič- koj supstanci, o riječima, samoći i smrti. Među inim onostranost gradi jedinstvom suprotnosti i paradoksima: stvari on- kraj stvari nestvarne su a stvarne, daleko a blizu, šutljive a rječite. Čudi se kratkoći života. U pjesmi Let poete među inim piše: živimo tek jedan nebeski dan. / I dok srče- mo mistične nektare dozrele u srcu noći / ticalima onkraj rubova slijepo lovimo / titraje vječnosti... I najmanji / od njih možda bi mogao / – promijeniti svijet! U pjesmi Pje- sme piše: Pjesme su jedina stvar koja nije stvar / jedina, koju bi možda smjeli pronijeti / mimo ruba stvari, u onkraj . Piše i o samoći u doba korone: i čini se, na trenutak, nepovratno je daleka od nas smirena bezbrižnost daljina… Pjeva i o smrti, sveprisutnoj od začeća, posvuda je. Piše o čežnji: svaka čežnja odgađa smrt /.../ ona jasno kaže i kad nema riječi / i u snu je stvarna, u stvarnosti sanja / ona znade prečac do najdaljeg zdanja / most je preko vode, lađa preko mora... I u pjesmi Svjetiljka u Širokoj , u ozračju jeseni, spaja suprotnosti: Jedan trenutak / kao znak / bezmjeran barem toliko koliko i prolazan / ispunjen, a prazan...