Nova Istra

363 Josip Sanko RABAR KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI / tikaoja / alkemija /zamjenicā / i zakovicā“. U pjesmi „ništa i nešto“: „nešto kao iz ničega nekako nastane i može postati sve što ti treba za kraj i za početak“. U pjesmi „ljepilo“ piše:„dijete sam / preda mnom papir / u ruci olovka / utiskujem slova / ali izmiču i klize / slažem riječi / ali otpadaju“.„ipak, dijete sam / i vjerujem u čuda / u bilo što“. I tu susrećemo autorefleksiju pisanja, pjevanje o pjevanju. Obraća se Bogu: „Toliko sam puta učinio drugačije / vjerovao da znam bolje / tvojoj ideji prilazio svi- soka / izokretao joj perspektivu / nadograđivao svaku tvoju priču. / Uska staza ko- jom smo hodili / najčešće mi je bila preuska / široka preširoka“. Ciklus OtacSin nadahnut je Biblijom. To se može naslutiti već iz naslova pjesama: Getsemanij , Davanje , OtacSin , Božić je , Tišina , Molitva , Monade , Dok sam se tražio . Propituje Isusovo ponašanje u Getsemaniju. Prelazak jedne suprotnosti u drugu. Opjeva davanje euharistije. Tu se često obraća Bogu, pa je riječ o originalnoj i mi- stičnoj vrsti molitve. Kao i molitva da ga oslobodi svega, čak i slobode. Pjesma o Bo- žiću je Bogotražiteljska. U pjesmi Tišina parafrazira Ivana Evanđelista: „u početku bijasmo tišina / i tišina bijaše od Oca / i tišina bijaše Otac / i mi bijasmo tišina“. Prirodne pojave simboliziraju duhovna stanja. Obraća se Ocu, koji je umnik biti- sanja i zaumnik nadahnuća pisanja, što se pretvara u molitvu da mu udahne udah. Ponekad vidimo erotičnu poeziju između čovjeka i Boga, punu želje da budu jedan s drugim. U ciklusu 12 vodoravno pjesma Pijetao je zagonetna asocijacija iz evanđelja. Ponekad opaža poetske prizore u svijetu oko sebe, draž i ljepota je u njima samima. Nerijetko originalno povezuje riječi kao što je „začuđujuća budnost odsutnosti“. Ponekad niže personifikacije: „ledeni vjetar urliče iznad krovova, jeca u rašeljkama jauče zaumnim glasovima“. U pjesmi Imati i(li) biti asocira na pogrom hrvatskoga povijesnog „križnog puta“ snažno, jednostavno i originalno. U pjesmi Palilampaš spaja riječi u jednu riječ mističnoga ugođaja. Ponekad zalutaju nadrealističke misli. Ponekad upadnu riječi na ruskom. U posljednjem ciklusu asocira, parafrazira ili spominje rusku pjesnikinju Marinu Cvetajevu. Citira i Borisa Marunu: ta je tvoja pjesma „najviše o ničemu“. Autorefleksivna poezija Ivana Babića izriče sebe, a ujedno i nerijetko original- nu i samosvojnu poetsku mistiku. Dominira pisanje o pisanju. Ali uvijek različito i izvorno. Josip Sanko Rabar, Zagreb