Nova Istra

362 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Josip Sanko RABAR kad koristi obrat smisla kao u sintagmi: „noćna huka vremena“.„Papir uvijek ostaje nevin / beživotnom bjelinom.“ Personificira stihove: „Stihovi će sve oprostiti / sti- hovi za početke stvoreni / oduvijek od svega slobodni / od datih obećanja / straha krvi i olova“. U pjesmi Ljepota piše: „Noć je. Rastvorene latice / pulsirajuće antene / usmjerene su u mračne dubine / što se mogu dohvaćati / samo beskrajnim upitom, / trajnim neuzvratom odgovora.“, što je poetski mistični paradoks. Takav je paradoks i „pjesma usporava vrijeme i vraća ono što se ne vraća“. Uglavnom su to sasvim slo- bodni stihovi. Obraća se nekom koji je također s njime pisao svoju pjesmu. Već tu nailazimo ponekad na upravni govor nekom drugom nepoznatom, nekakvom alter egu, koji će se tek s vremenom u ciklusu OtacSin jasno otkriti kao Bog. Piše mu: „I ti si pisao svoju pjesmu / i nije joj bilo ravne / dok je bila nijema / dok je neostvarena i nestvarna / zastajala u grlu“. U ciklusu Umjetno disanje opjeva svoje djelovanje na prirodu zajedno s alter egom ili Bogom. Priroda i djelovanje na prirodu puni su simbolike. Tu nalazimo sjećanje na obradu drva i paljenje vatre. Plamičak u šiblju raspiruje usnama što je nalik na pružanje umjetnoga disanja, a to je daleka asocijacija ljubavnoga poljupca ili prima- nja poetskoga nadahnuća. Za moto ciklusa uzima stihove M. Strand:„Tvoja usta bila su ondje, / Ali ti nisi bio ondje. / Kad je netko govorio, nije bilo odgovora.“ U ciklusu Riječi, život, daljine ... kao moto uzima citat iz kineske mistike I chin- ga : „S obzirom da se neće vjerovati u ono što se govori, onda je zaludno govoriti.“ Tako I chingom obznanjuje samo jedan od mnogih utjecaja mistike na svoje pjevanje. Nailazimo na poetsku samokritiku, obraća se Bogu vrlo diskretno i pritajeno ispovijedajući prazninu u svojim riječima. Zanimljivo je to da za rijetke i često nepoznate riječi koristi fusnote. U pjevanju o pjevanju nastaju simbolička značenja i pjesme pune poetske atmosfere. Ponekad opjeva nostalgiju za djetinjstvom u prirodi punoj simbolike, i pri tome spaja suprotnosti. Spaja molitvu, bunilo i strepnju, ljepotu, ali i bogatstvo i jednostavnost misli. Siječe drva, obrađuje bilje i pali vatru sa svojim alter egom ili Bogom. Alter ego kojemu se obraća ispočetka je zagonetna ličnost. U pjesmi „riječ i život“ piše „u rupe / i pukotine zidova / si ih skrivao / u sta- re kredence / i prašnjave ladice / odlagao / u vreće / i kartonske kutije / trpao / u cijevi“,„pa bi ih“,„iz starih okova i pragova / poput čavala / trgao i čupao / meni pod noge / kao užarene račve bacao / a ja bih se odmah / na posao dao / i po svojoj ih volji / oblikovao / jer tada o životu / i riječima / još ništa / ama baš ništa / nisam znao“. Događa se suradnja u supisanju s Bogom. Žao mu je što je nadograđivao sva- ku Božju priču. Prema prirodi i gradnjama odnosi se s puno osjećajnosti i stihovi/ rečenice su bogate asocijacijama. U ciklusu Drvo života građevni i radni materijali poetski se uspoređuju. Nailazi- mo na alkemijska pretvaranje jednih tvari u druge, što završava mistikom„ja kao ti