Nova Istra

361 AUTOREFLEKSIVNO PJEVANJE IVANA BABIĆA Ivan BABIĆ: Umjetno disanje , Naklada Bošković, Split, 2020., 79 str. Ivan Babić rođen je 23. ožujka 1961. u Imotskom. Zavičajno mu je mjesto Studenci (Imotska krajina). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju te ruski jezik i književnost. Diplomirani je knjižničar. Prevodi poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskoga jezika za časopise i novine i za 3. programHrvatskoga radija. Objavio je i knjige prijevoda: A. S. Puškin: Pjesme- Bajke-Drame (2002.), O. Mandeljštam: Razgovor o Danteu (2011.), Iznad svojega ko- rijenja – izbor iz ruskog slobodnog stiha (2019.). Sudionik je mnogih pjesničkih festivala. Zastupljen u nekoliko suvremenih an- tologija hrvatskoga pjesništva. Prevođen je na njemački, španjolski, bugarski i ma- kedonski jezik. Do sada je objavio pet knjiga poezije: Kasna molitva prstiju , 1999., Zvizda , 2007., Stigme svagdana , 2011., Koncepcija vrta , 2014. i Pogledi , 2016. Godine 2015. dobitnik je Nagrade „Tin Ujević“ za knjigu Koncepcija vrta . Član je DHK. Trenutno radi kao voditelj mreže Knjižnice Sesvete. Osnivač je i voditelj tribine Kulturni četvrtak u Sesvetama, Sesvetskog pjesničkog maratona i projekta Sti- hotron . Zbirka Umjetno disanje najnovija je njegova knjiga. Moto je uzeo od Z. Baloga: „umreš nema te, a pjevaš / tvoj glas te / doziva“. Duhovna je vječnost pjevanje, pa te napisano doziva. Sadržaj je podijeljen u osam ciklusa: Frekvencija pjesme , Umjetno disanje , Riječi , Život , Daljine ..., Drvo života , OtacSin , 12 vodoravno . Frekvencija pjesme svojevrsno je pjevanje o pjevanju. Autorefleksija pjesme. Riječ je o misaonoj i duhovnoj poeziji. Ljepota i sklad misli bitni su, iako nerijetko ostavljaju puls aritmije riječi. Babić prepoznaje vlastitu pjesmu u crti beskraja u daljini. Pone- Josip Sanko RABAR, Zagreb