Nova Istra

349 Vlasta MARKASOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI revidira takav stav, naglašavajući da je „Bog sadašnjeg trenutka jedini kojega u ovome tijelu dotičemo“ te da su sva ostala vremena obuhvaćena u sadašnjosti odmjerenoj pre- ma vječnosti koja je, u stvari,„brisanje vremena“. Naslov eseja „O siromaštvu u svijetu stvari“ već dovoljno eksplicira polemičan stav prema materijalističkim svjetonazorskim matricama.„Svijet stvari“ podrobno se ana- lizira i tumači kao kompenzacija duhovnom siromaštvu:„Živeći skupa s neživim stva- rima, dogodi nam se da uspijevamo uz njih zaboraviti svoju smrtnost“, jer stvari su „indiferentne prema smrti“ (Martinović, 2020.: 76). Razvijanje ideje o siromaštvu au- toricu vodi prema zaključku da je siromaštvo gotovo preduvjet slobode duha, koji se lišen stvari može posvetiti introspekciji i putu istine. U eseju„Naš zemaljski grad“, potpuno u duhu kršćanstva, čovjekovo prebivalište u nekom zemaljskom gradu/prostoru moguće je jedino s vjerom i sviješću da je istinsko „mjesto utočišta“ nebeski prostor:„Jer čovjek povezuje zemaljsku i nebesku domovinu vezom svoje egzistencije – jedino on može obitavati u objema“ (Martinović, 2020.: 83), a može obitavati i tako da dosegne svetost već na zemlji, kao ostvaren spoj„naravnoga i božanskoga“, što obrazlaže esej „Lice i naličje svetosti“, koji se ovjerava primjerima sv. Tereze Avilske, sv. Rozalije i sv. Ruže iz Lime. Pretposljednji esej tematizira ljubav, koja je provodni motiv knjige te je, stoga, još jednom potencirana njena važnost. Ljubav o kojoj je ovdje riječ ponajprije je božan- ska ljubav koja prožima čovjeka. Agape je ljubav moguća zbog same prirode čovjeka jer u njegovo srce može stati„čitavo nebesko kraljevstvo“ (Martinović, 2020.: 93). Ovaj esej, kao protegu temi ljubavi, otvara i temu milosrđa, intermedijalno je predstavlja- jući interpretacijom slike Serafina Schöna „Mistična večera svete obitelji“. Pitanje obi- telji obrađeno je i u posljednjem tekstu knjige, koji je nešto okrenutiji znanstvenom diskursu. U eseju„Svjetlosti puna“ autorica razmatra mističnost Božjega Svjetla postavaljući ga u sam genesis uz Riječ u Ivanovu evanđelju. Prati sveprožimajuću snagu Svjetla u biblijskim primjerima i životima svetaca da bi ga, na koncu, sagledala kao nenadmaš- nu snagu i potporu:„Taj stup od svjetla drži nas odvojenima od svega što nas u životu sustiže i prijeti nam porazom i klonućem“ (Martinović, 2020.: 103). Zemaljski i nebeski grad knjiga je eseja iz perspektive katolički orijentirane autorice, koja promiče katoličke vrijednosti i čini to koristeći sve mogućnosti ove književno- znanstvene vrste, tj. inkrustirajući i znanstveno utemeljujući tekst referencama na re- ligiozne, filozofske, književne i ine umjetničke autoritete, elokventno razvijajući poetič- ne rečenice i izražavajući objektivne i subjektivne stavove. Stoga je ova knjiga još jedan individualan rakurs na univerzalnu knjižnicu tema, od kojih izdvaja aktualne i bitne. Vlasta Markasović, Vinkovci