Nova Istra

345 POGLEDOM UPRTIM U NEBESKI GRAD Ružica MARTINOVIĆ-VLAHOVIĆ: Zemaljski i nebeski grad / eseji, DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, 2020., 121 str. Knjiga eseja Ružice Martinović-Vlahović već se naslovno referira na kršćanstvo. Diho- tomija zemaljskog i nebeskoga grada odnosi se na kršćansku koncepciju zemaljskoga i nebeskog Jeruzalema, svetoga grada. U njoj je sadržano dvojstvo svetog i profanog u koje vjeruje religiozan čovjek. Mircea Eliade homo religiosusa definira kao čovjeka koji „uvijek vjeruje da postoji jedna apstraktna stvarnost, ‘sveto’ koje transcendira naš svijet, ali koji se u njemu očituje i time ga posvećuje i čini stvarnim“ (Eliade, M., Sveto i profano , Zagreb: AGM, 2002., str.123). Vjerovanje u nebeski grad Jeruzalem, koji je mjera savršenstva, profanom zemalj- skom gradu Jeruzalemu seže u samo njegovo podrijetlo, prema kojemu ga je Tvorac sazdao istodobno s Rajem (Eliade, 2002.:38). Nadalje, nebeski Jeruzalem je značajno metaforičko mjesto u Ivanovom,„Otkrivenju“, knjizi koja se odnosi na mesijansko vri- jeme, na illud tempus kada će se zbiti konačni svršetak zemaljskoga svijeta, eschaton i nestati dvojstva svetog i profanog, nebeskog i zemaljskog. Tako Ivan u Otk. 21.4. u viziji govori o „novom nebu i novoj zemlji“: „I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad , novi Jeruzalem , vidjeh: silazi s neba od Boga opremljen kao zaruč- nica nakićena za svoga muža“. Ivan navodi i to kako se začuje jaki glas koji govori da će tada Bog otrti svaku suzu s očiju i da više neće biti smrti, tuge, jauka ni boli (Otk. 21.4.). Ružica Martinović-Vlahović se u esejima utemeljuje upravo u naslovnoj referenci, pokušavajući sve svoje teme propitivati kroz kršćanski svjetonazor vođen idejom me- tanoje , idejom da je sve zemaljsko i profano, da je zemaljski grad očiju uprtih u idealni, nebeski grad moguće svjesno izgrađivati prema vječnom Božjem kraljevstvu, svojim djelovanjem i stavovima. Kao ključ recepcije i percepcije ovih tekstova, takvo polazište stavlja autoricu u red katoličkih književnika, koji u hrvatskoj književnosti još uvijek, Vlasta MARKASOVIĆ, Vinkovci