Nova Istra

343 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI nu da završna strofa potonjega teksta nudi zaokret k rubno nadrealističkom diskur- su makromotivskoga plana: polako smo ušli u more / da se prošećemo dnom Indijskog oceana / sve do Tihog, sve do Marijanske brazde . Ciklus Okus kruške otvoren je tekstom Sve je na mjestu čijim se čitanjem dekon- strukcija na individualnom planu pokazuje kao preduvjet reguliranih odnosa eleme- nata koji tvore općenito. Iz subjektova rakursa konstatacija je posljedica, ni manje ni više, primijećenoga gledanjem kroz prozor. Odnos identiteta i dislociranosti raz- motren je dojmljivim dvodijelnim tekstom Čudni dani . U tekstu je Sok od jabuke u službi stilskoga pojačivača, uz ostalo, sintaktička inverzija: pio sam ga dok se boca nije ispraznila / sok od jabuke . Tekst Sjena razmatra čovjekovu prirodu snažno obilježe- nu potrebom za posjedovanjem. Načete semantičke granice pritom u tekstu Snima- ti bivaju posve dekonstruirane: subjekt se pita može li glas koji postoji samo u pam- ćenju biti medijski legitimiran; može li, dakle, paraliterarna zbilja biti obuhvaćena djelovanjem mjernih instrumenata primarne zbiljnosti (uz zadovoljen uvjet, daka- ko, prethodno jasno utvrđene hijerarhije zbíljā). U završnom tekstu ciklusa naslov- ljenom Meduze uočljiv je i unutardiskurzivni paralelizam korištenja dvaju različi- tih glagolskih vremena, razmjerno čest u recentnom nam poetičkom glavnostrujaš- tvu: vadio ih je rukom / uhvati za klobuk i izvuče / ne dajući žarnicima da ga dodirnu . Četvrti je ciklus naslovljen Antena . Dekonstrukcija tijela sada evoluira u dekon- strukciju prostora svedenoga na primarno vizualne signale ( Odakle ) posljedične de- zorijentiranosti, ali i emocionalne potkrjepe; sama traženja, međutim, nisu lišena smisla, već su stavljena u ulogu željenoga nepronalaska smjera, čiji predznak čitam i kao paraidentitetsku odrednicu. U tekstu Čokolada spominjana (višerazinska) de- konstrukcija poprima razmjere groteske (preobrazba krvi u čokoladu, a uz osobi- to dojmljivu deskripciju u završnoj trećini zapisa). Na taj se tekst, poglavito mo- tivski, domišljato nadovezuje Vlaga . Reciklaža esteticističke ideje veze ja i drugotno- sti razvidna je u depresivnu zapisu naslovljenom Točka , dok tekstove kao što su Na- pola , Pospremanje stakalaca ili Celofan možemo čitati i kao egzistencijalnu persiflažu. Tekst Zvijezde , prvi iz završnoga ciklusa Vježbe hrabrosti , ontološko je pitanje znanstveno potkrijepljenih premisa ( crno nije boja , primjerice), ali i preuzetne izved- benosti koja je, baš stoga što je posrijedi uvodni tekst ciklusa, naročito izražena. Poredba utemeljena na stereotipno uvjetovanoj suprotnosti izvrstan je i stilski pro- mišljen trenutak teksta Mačka : štetu je radila ta mačka / kao što tvoj pas uvijek radi štetu / bila je crna kao njemački lovni terijer / rudlava kao šnaucer . Tekst Vježbe hra- brosti potiče čitateljsko preispitivanje posezanja za mehanizmima namijenjenim kon- troliranju tjeskobe: ovdje je, pak, u ulozi semantostilskoga pojačivača sâm stereo- tip: ali treba misliti na nešto drugo / kada je teško mislimo na nešto drugo . Ontološko pitanje uvodnoga teksta postaje ontološki uvjetovanom čežnjom u figurom ponav-