Nova Istra

333 EKSPONENCIJALNI POETIČKI UZLET Neva LUKIĆ: Ježenja , Fraktura, Zaprešić, 2020., 81 str. Neva Lukić, književnica, likovna kritičarka i kustosica, svjetska putnica i modera- torica sinkretizma književne i likovne umjetnosti iznjedrila je novu pjesničku zbir- ku Ježenja . Naslov je vrlo znakovit s više različitih razina. Prva je denotativna, dru- ga konotativna, a treća ona koja nastaje interakcijom tijela čitatelja koji oprezno uranja u tijelo teksta. Na denotativnoj osi riječ je o leksemu koji znači doći u stanje uzdignutih dlačica od hladnoće i straha ili nakostriješenja. U konotativnom smislu možemo se nadovezati na onu pomalo arhaičnu definiciju poezije i poetskog, a ta je da nam ona zasljepljuje čula i da se od nje ježimo. Naravno, ježenje je u tom slu- čaju reakcija je na govornu izvedbu pjesme, na njezinu eufoniju, ritam i druge fo- nostilističke značajke. Kao treći integralni efekt ježenja u ovoj ćemo zbirci pronaći ukupnost interpretacije ježenja kroz tijelo i tekst. U tjelesnome smislu, kao jedan od mogućih tjelesnih narativa, a kroz tekst na pretapanju fonološke i semantičke razine stihovnih uradaka. Kompozicija knjige pomno je vođena ježenjem kao provodnim motivom i diskur- zivnom strategijom, osviještenim glasom lirske junakinje i rasporedom ciklusa koji se smisaono povezuju u cjelinu. Svi su ciklusi semantički utopljeni u ježenje ( Plohe ježenja , Trbuh ježenja , Glina ježenja , Amnezija ježenja , Potankosti ježenja i Modra je- ženja ), dok je središnji dio napisan u obliku pjesme u prozi i „lomi“ knjigu na dvije koherentne cjeline. Nazvan je Kazaljke , znamenke , krugovi . Mnogostrukosti ježenja obogaćene su kategorijom vremena koja je prisutna u tome središnjem dijelu. Poetičke ovojnice prisutne u zbirci povezujemo s označiteljskom, fenomenološ- kom, intimističko-refleksivnom i metapoetičkom matricom. Bitno je naznačiti to Tin LEMAC,