Nova Istra

331 Goran REM KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Poseban, već petnaestak godina, esejski kritičarski nastup, autorski prepoznatljiv u hrvatskome recepcijskom prostoru, Mićanović izvodi u radijskim emisijama, gdje bez pisanoga teksta pristupa čitanjima najnovijih knjiga i lucidno otvara suvreme- nost književnih estetskih pojava, što je nedvosmisleno vidljivo i ponuđeno u ruko- pisu knjige Ronjenje na dah . Mićanovićev je stil gotovo dijaloški; on u svakom slučaju, dakle – svakom tekstu s kojim dijalogizira – postavlja pitanja, kao što postavlja pitanja i daje privremene odgovore – čitateljima, samoj koncepciji baš najsuvremenijeg čitanja i čitatelja. Mi- ćanović pitanja i traži već predviđena u samim tekstovima koji su privukli njegovu esejsku pozornost. Nastoji izdvojiti pitanja koja tekst-predložak i eksplicitno po- stavlja. No, više od svega, Mićanovićevo se esejsko pismo sámo kreće poljima i ge- stom pitanja, gdje upravo samom čitatelju, jasnoćom upita, daje i kompetenciju ili kondiciju za zamah smjera kojim možemo poći. Tako se zapravo pojavljuje i trijalog tekstne igre, u kojem razgovaraju i prate tijekove kretanja značenja Kritičar, Čitatelj i Tekstni subjekt. Mićanović najradije ili točnije uvijek svojim esejskim pismima tka već spomenu- ti trijalog, gurka čitatelja pročitati te sve autorske tekstove u kojima je i njegov esej već uživao, no već njegova estetsko-autorska dinamika postiže puno estetsko uži- će literarnosti – i prije nego li odlučimo od Mićanovića otići k njegovim izabranim predlošcima. Miroslav je Mićanović naraštajno quorumaš , kreće u knjigovno autorstvo lirikom u prvoj godini nastupa biblioteke „Quorum“ 1984., a prvu knjigu kritika bjelodani 1989. u naslovu Četiri dimenzije sumnje , kada svezak kritika potpisuje zajedno s Ju- lijanomMatanović, Vlahom Bogišićem i Krešimirom Bagićem, za koju bivaju nagra- đeni najznačajnijom književnom nagradom tadašnje države – 7 sekretara SKOJ-a. Nakon Čegecova začinjavačkoga zamaha projektom Quorum , preuzima 1991. ure- đivanje svih kvorumovskih linija i tamo ostaje 15 godina zapamćen kao urednik koji pozorno prima autore i rukopise, odgovara i komunicira te pozorno i produktiv- no otvara nizove tekstnih i podprojektnih komunikacija. Prirediteljski, pak, a to je ono gdje se kritičarski um najbolje i najbliže predlošcima snalazi i uživa, potpisuje i za inozemne kontakte važne naslove, a tihu no projektivno temeljnu moć poka- zuje kada s Brankom Čegecom priređuje panoramu suvremenoga hrvatskoga pje- sništva Strast razlike – tamni zvuk praznine iz 1995. Posebno izdvojenim potpisom priređuje Utjehu kaosa , antologiju suvremenoga hrvatskoga pjesništva, u produkciji Zagrebačke slavističke škole 2006. godine, osiguravajući visoku referentnost hrvat- ske lirike u međunarodnom okružju. Riječ je o odličnom i kompletnom piscu, pjesniku koji je dobio i najvažniju hr- vatsku nagradu u prostoru lirike – Goranov vijenac za pjesnički opus – te je riječ i o