Nova Istra

314 Josip ŠIKLIĆ, Pazin U sjećanje NAŠI MRTVI NE UMIRU Prof. Mladenka Hammer (1955. – 2018.) Zatvorila se jedna knjiga puna dobrih i plemenitih djela. Stari Latini rekli bi: Vivitur ingenio, caetera mortis erunt (Od čovjeka ostaje ono što je stvo- rio svojim duhom, ostalo umire). Kad se izgugla njezino ime, među 28.700 poveznica na čitavu Internetu, uz podatke o njezinu stručnom djelovanju, postoji samo nekoliko Mladenkinih fotografija. No, mi ćemo njezin lik zadr- žati u trajnome sjećanju i bez pomoći suvremenih informacijskih tehnologija. Naši mrtvi ne umiru; oni žive dok mi živimo, oni žive u našim sjećanjima, a doista umiru kada ih svi zaborave. Njezina nazočnost u našoj sredini – u kojoj je provela gotovo cijeli radni vijek, a svima koji su joj dolazili nesebično je pružala pomoć – ostat će i nakon što smo joj rekli posljednje zbogom. I stoga joj velika hvala... Suočeni sa smrću stojimo nijemi i bespomoćni i teško nam je naći prave riječi utjehe onima koje je smrt najviše pogodila. Rastanci su uvijek bolni, osobito kad se rasta- jemo zauvijek. Teško je reći posljednje zbogom osobi koja nam je puno godina bila bliska kao kolegica, suradnica i prijateljica. U povodu ovoga tužnog događaja prisjetimo se na trenutak onoga najljepšeg što smo od Mladenke dobili bilo kao poznanice, bilo kao kolegice i prijateljice, prisjeti- mo se njezinoga jedinstvenog života čiji smo i mi bili dio. Života koji su krasile skro- mnost, poštenje, samozatajnost, inteligencija i intuicija, radišnost, pedantnost, struč- nost i odgovornost, ali opet i jednostavnost i dostupnost. Bila je darovita, senzibilna, obrazovana. Svoj životni križ nosila je bez prigovaranja. Ponekad sam se pitao zašto joj je život bio napisan tako da se ne mogu ispraviti njegove stranice. U trenutcima sjećanja na suradnicu, kolegicu i prijateljicu Mladenku sjećam se početaka i kontinuirane suradnje od 90-ih godina prošloga stoljeća kada se uključi- la u kulturni život Pazina, najprije 1991. u obnovljeni ogranaka Matice hrvatske, a potom od 2000. u rad Katedre Čakavskoga sabora u Pazinu, u kojoj je od 2000. do