Nova Istra

310 OGLEDI Miodrag KALČIĆ industrijskom, ekonomskom, medicinskom, znanstvenom, prosvjetnom i ostalom inteligencijom (raznih nacionalnosti Monarhije) i puljskim talijanskim patricijima, čine, u sociološkom, urbanom i moralnom smislu riječi, građane (dakle, ne puke ži- telje grada ili državljane) i gospodu. Svojim ponašanjem, kulturom, navikama, odi- jevanjem, odgojem, bontonom i uopće pojavom, 129 predstavljali su društvenu kremu Pule – neveliku, izoliranu i dostojanstvenu građansku (i gradsku) elitu koja se nije miješala s ostalim (nižim) klasama i podklasama (naravno, građanski se razmnoža- vala uglavnom među sobom), a zadržavala je i održavala povlašten i uzvišen status u gradu (stalno, uporno i ponosito iznad svih ostalih podčinjenih i nižih gradskih klasa i podklasa, iz aristokratske ptičje perspektive). Puljsko građanstvo živjelo je izolirano od ostalih Puljana. Na elitnom i od stare povijesne jezgre (i arsenalskim zidom) odvojenom austrijskom dijelu grada zvanom Nova Pula ( Das neue Pola ) ili San Policarp izgrađene su istočno i južno vile i šablo- nizirani stanovi za obitelji časnika i viših službenika Ratne mornarice, a zapadno slično šablonizirani stanovi za dočasnike, inženjere i visokostručne radnike Arsenala i brodogradilišta. San Policarp„bio je i administrativno odvojen od Stare Pule, imao je vlastitu gradsku upravu, župni ured, poštanski ured, ljekarnu, svoje restorane, po- vjereništvo za gospodarstvo“, 130 vrtić, najljepšu (dakako, njemačku) osnovnu školu s tjelesnom dvoranom, nižu i višu gimnaziju, realku. Plemićki i aristokratski, a ujedno i zapovjedni kadar Ratne mornarice u skladu sa svojim višim statusom i bogatstvom (naslijeđenom imovinskom karticom), povlašteno je gradio (kao da rata nikada biti neće) širom Pule (unatoč urbanističkim planovima), poglavito u rezidencijalnim če- tvrtima Sv. Policarpa, Verude i Monte Rizzija, raskošne, najčešće dvokatne mnogo- sobne vile i palače raznih stilova, luksuzna zdanja (s raskošnim egzotičnim vrtovima) prema svome plemićkom ukusu, često ne mareći za podneblje. 131 sloj građanstva koji je, premda malobrojniji od talijanskog, zbog svog utjecaja i raspolaganja ad- ministrativno-političkim položajima stvorio jak temelj i oslonac daljem doseljavanju Nijemaca.“ Maurizio Levak:„Njemačko stanovništvo Pule od sredine 19. stoljeća do 1918.“, nav. dj., str. 305. 129 Prema gradskoj usmenoj predaji starih Puljana (možda i točnoj), gospoda je uvijek bila dotjerana i uredna, što pokazuje i broj brijačnica u gradu:„U Puli su za vrijeme Austrije bile neko vrijeme čak 64 brijačke radnje – veli Eugenio Pantalise, brijač, u jednom intervjuu-portretu za La voce del popolo . Konkurencija je u toj branši bila prilična pa se svaki Figaro trudio da klijente privuče i nekom atrakcijom. Neki su se brijači verzirali u pitanjima opere, neki – konja i sportova, neki – društvena života i tračeva, neki su znali sve o brodovima i dalekim zemljama, neki su svirali, neki su držali čitave izložbe kojekavih modela i minijatura, neki su imali papagaja...“ Albino Crnobori: „Protiv kulturnih feuda“, Istarska naklada, Pula, 1981., str. 111-112. 130 Davor Mandić:„Austrougarska Pula“, nav. dj., str. 73. 131 Spomenimo samo neka zvučna imena austrijske aristokracije, vlasnika puljskih vila i palača: Maximilian Daublebsky von Sterneck zu Ehrenstein (1829. – 1897., admiral, zapovjednik