Nova Istra

308 OGLEDI Miodrag KALČIĆ U gornjoj klasi, građanstvu (nasuprot malograđanštine, dakle, karakterističnom sloju građana kao socijalno-klasnim stanovnicima grada, a ne u širokom poimanju građanstva, ustvari državljana, nakon Francuske revolucije 125 ), nalaze se plemići, gro- fovi, baruni, aristokrati, visoki časnici, visoki činovnici, bogati buržuji, industrijalci, liječnici, profesori, inženjeri, odvjetnici, gospodarstvenici, znanstvenici, uglavnom stručni i visokoobrazovani doseljenici s već ranije stečenim građanskim (ili aristo- kratskim) navikama, a većinom su njemačke (austrijske), nešto manje talijanske i daleko najmanje hrvatske nacionalnosti. U srednjoj klasi, malograđanštini, nalaze se većinom sitni buržuji, službenici, trgovci, tehničari, ugostitelji, obrtnici, razne slo- bodne profesije, visokokvalificirani i specijalizirani radnici (majstori) u Arsenalu, koji su većinom talijanske narodnosti (zajedno s mnoštvom hrvatskih prebjega u talijanski nacionalni korpus), ali ima tu ponešto Hrvata, Slovenaca, Slovaka, Čeha, Mađara i nešto malo ostalih narodnosti Monarhije. I u donjoj klasi, proletarijatu (s pratećim i pridruženim lumpenproletarijatom), nalaze se u golemoj većini kvalifici- rani, polukvlaficirani i nekvalificirani radnici, povremeno i privremeno zaposleni te nezaposleni radnici (od kojih se poneki pridružuju gradskom lumpenproleterijatu: prevarantima, skitnicama, džeparima, ilegalnim bludnicama, beskućnicima, sitnim kriminalcima), većinom hrvatske i talijanske nacionalnosti. Navedene gradske socijalne (i nacionalne) strukture (kategorije, klase) Pule, da- kako, nisu strogo i kruto razdvojene, niti se mogu u potpunosti definirati u tako ne- homogenoj i difuznoj zajednici, jer svaka se socijalna klasa može dalje dijeliti na gor- nju, srednju i donju, a postoje i međuklase i podklase (kao i nezavisne manje grupe) unutar i između ovdje tek skiciranih glavnih, velikih i osnovnih socijalnih skupina (građana, malograđana, proletera i lumpenproletera), i jednako takvih etničkih (na- cionalnih) zajednica (austrijskih kultiviranih kolonizatora, talijanskih lažnih staro- sjedilaca te istarskih i hrvatskih ruralnih došljaka), ali svima su njima zajedničke, bez obzira na animozitete i antagonizme, međusobna (kakva-takva) snošljivost i (stečena) tolerancija u prosperitetnom gradu, gradu kojem je Austrija vratila život u svakom pogledu (posao, stanovanje, školovanje, liječenje, kulturu...) i učinila ga prije svega vojnim (mornaričkim), a zatim suvremenim i urbanim. Zajednički život (ak- tivnu puljsku miroljubivu koegzistenciju) u mornaričkome gradu održavala je i podr- žavala Monarhija, preciznije državna blagajna (75 %), državni kapital (austrijski no- 125 „Kao posljedica Francuske revolucije i uspostavom slobodne sfere građanskog društva građa- nin se shvaća sudionikom građanskog društva koje stoji nasuprot državi i u kojem se osigurava materijalna egzistencija. Od tada se pojam građanina suprotstavlja pojmu podanika, koji ima samo dužnosti prema državnoj vlasti, i postaje oznaka za državljanina, slobodu i prava kojega treba poštovati i štititi država.“ Goran Sunajko:„Građanin“, u: Stipe Kutleša (gl. ur.):„Filozofski leksikon“, Leksikografski zavod„Miroslav Krleža“, Zagreb, 2012., str. 431.