Nova Istra

305 Miodrag KALČIĆ OGLEDI i upravno nadređene i ekonomski jače Austrijske ratne mornarice željne moći s ta- lijanskim gradskim vlastima bio je nepremostiv.„Pripadnici mornarice i talijansko građanstvo između sebe su držali distancu. Grad se nije poistovjetio sa svojim glav- nim poslodavcem“ 112 , Austrijom, iako „tri četvrtine stanovništva Pule živi prije Pr- voga svjetskog rata direktno ili indirektno od državnog budžeta, od erarskog novca što ga je Austrija ulagala u Arsenal s brodogradilištem, ratnu mornaricu i kopnena utvrđenja oko Pule“ 113 . Gotovo čitavo gospodarstvo grada počivalo je na vojnom dr- žavnom proračunu: „Od državnog budžeta za Ratnu mornaricu (43 milijuna kru- na) u Puli ostaje netto 12 milijuna kruna (u 1906. godini, op. p. ). Opći izdaci iznose 2 milijuna kruna, plaće odnose 1,5 milijuna kruna, za usluge na kopnu potroši se 1 milijun kruna, za usluge na brodovima 1,75 milijuna, za plaće radnika odlazi 5,5 mi- lijuna kruna, za mirovine 500.000 kruna, sve u svemu 14,25 milijuna kruna iznosi cijela godina.“ 114 Sama je Ratna mornarica zapošljavala krajem 1910. godine 7.914 civilnih radnika, a od ukupnog civilnog stanovništva (42.617 osoba), 30.321 žitelj Pule živi izravno od državnog proračuna (71,15 %), 115 posredno još više. 116 Talijani su, kao većinski narod prema govornom jeziku 117 (koji žive, nota bene , od austrijsko- ga državnog novca), bili u stalnom sukobu s Ratnom mornaricom (državnim apara- tom) i sa svim ostalim žiteljima Pule, bez ikakvih posljedica. Austrijska Pula bila je peterostruko podijeljena na austrijsko-njemačku, talijan- sku i hrvatsko-istarsku komponentu, a ta ukupna heterogena zajednica opet na voj- narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2003 , br. 10, Njemačka narodnosna zajednica – Zemalj- ska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft – Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 2003., str. 306. 112 FrankWiggermann:„Dva grada u jednome“, nav. dj., str. 28-29. 113 Tone Peruško:„Historijat Uljanika do 1947. godine“, u: Tone Peruško, Bojan Hrovatin, Ladislav Stihović:„Uljanik: brodogradilište i tvornica dizel motora“, Izdavački zavod Jugoslavenske akade- mije znanosti i umjetnosti, Društvo za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije u Rijeci, Zadar, 1964., str. 16. 114 „L’utile, che rende la marina di guerra per Pola“, Polaer Tagblatt , Pula, 15. lipnja 1907. (tekst „Puljska dobit od Ratne mornarice“ na talijanskom je i njemačkom jeziku). 115 „Tagesneuigkeiten: zur Volkszählung in Pola“, Polaer Tagblatt , Pula, 17. veljače 1911. 116 Prema pisanju tršćanskih militarističkih novina La Monarchia , vojno statistička slika Pule 1910. izgledala je nešto malo drugačije: „Pula, uključivši vojsku, broji 56.109 stanovnika. U taj broj ulazi 14.434 vojnika, 3.121 osoba iz obitelji vezanih za vojsku, 7.194 radnika arsenala, 1.799 umirovljenika s obiteljima, 1.974 civila u državnoj službi s obiteljima, 109 radnika vojske. Uku- pno 44.726 stanovnika. Prema tome broj stanovnika neovisnih o vojsci iznosi, 12.603.“ Bernardo Benussi:„Povijest Pule“, nav. dj., str. 660, bilj. 111. 117 U Puli je 1910. bilo 45,8 % govornika talijanskog, 16,2 % hrvatskog, 15,5 % njemačkog, 5,6 % slovenskog, 2,8 % ostalih i 14,1 % stranih jezika izvan Monarhije. Igor Duda:„Elementi kozmo- politizma u Puli između 1850 i 1918. godine“, nav. dj., str. 115.