Nova Istra

304 OGLEDI Miodrag KALČIĆ nadležnog tijela Ratne mornarice ostala na snazi do 1917. kada je razdvojena uloga zapovjednika flote u Puli (to je bio hrvatski admiral Maksimilijan Njegovan) i šefa Mornaričkog odsjeka u Beču. Lučki admiral u Puli vodio je i nadzirao cjelokupno službeno djelovanje Ratne mornarice u ratnoj luci Puli i na cjelokupnom područ- ju Lučkog admiraliteta.“ 108 Jedino je Mornarička akademija bila i ostala u Rijeci (uz jaku znanstvenu poveznicu s Pulom), 109 sve ostalo što se Ratne mornarice tiče bilo je smješteno u Puli, gradu koji živi od austrijskoga državnoga (vojnoga) proračuna. „Onaj tko u Puli nije vojnik, živi od vojnika, tko nije plaćen da nosi oružje, plaćen je da ga pravi. Jedina industrija u Puli je Arsenal ratne mornarice, jedino trgovanje koje se u Puli vrši je ono koje služi da namiri grad. Pula ne proizvodi, ona samo troši.“ 110 Mornarički grad živio je svojim monotonim vojno-mornaričkim životom prema strogim militantnim pravilima (u mornaričkoj službi i izvan nje), a većina preosta- loga gradskog (civilnog) stanovništva Pule, budući da osim vojne druge industrije u gradu gotovo da i nije bilo, radila je raznorazne popratne i administrativne poslove za Mornaricu, služila je mornaričkome gradu i živjela od Mornarice. Naslijeđena tradicija uporabe talijanskog jezika u čitavome gradu i njemačkoga u Mornarici, arsenalskim, gradskim i državnim službama te austrijskoj Novoj Puli (Sv. Polikarp) podijelila je i segregirala Pulu, s jedne, i izolirala govornike njemač- koga jezika (ne samo vojne osobe već i civile) 111 , s druge strane. Sukob hijerarhijski 108 Bruno Dobrić:„Novine i časopisi na njemačkom jeziku u Istri“, nav. dj., str. 48-49. 109 „U Puli 1866. djeluje Carsko-kraljevski mornaričko-tehnički odbor koji obuhvaća 8 odjela i ima preko 50 inženjera brodograđevne, strojarske i elektrotehničke struke. (...) Odbor je imao sljedeće odjele: za brodogradnju, strojarstvo, topništvo, torpedništvo, morsko minerstvo, tehnologiju i elektrotehniku, hidrografiju i navigaciju te mornaričku knjižnicu. K. u. k. Marine Bibliothek . Carskokraljevska mornarička knjižnica, s iznimno bogatim fondom opće, tehničke i specifične stručne literature vojnih disciplina, bila je ustrojena za potrebe visokostručne izobrazbe kadrova ratne mornarice, te je imala vrlo važnu ulogu u radu Mornaričke akademije u Rijeci.“ Bernard Franković: „Sto pedeset godina visokog tehničkog obrazovanja u Hrvatskoj“, Strojarstvo , br. 6, Hrvatski strojarski i brodograđevni inženjerski savez, Zagreb, 2009., str. 528. 110 Idea italiana , 23. srpnja 1898., u: Bernardo Benussi:„Povijest Pule“, nav. dj., str. 661, bilj. 121. 111 „Značajno je da je 1910. među 9.064 govornika njemačkog bilo čak 4.211 civilnih osoba (9,9 % civilnog stanovništva), za razliku od prvih desetljeća austrijske uprave kada su gotovo svi Nijemci bili vojni namještenici. Taj popis, posljednji pred Prvi svjetski rat, potvrdio je jačanje nevojničkog dijela njemačkog stanovništva, kojega se udio popeo na 46 % s tendencijom daljeg rasta. U isto je vrijeme (1910.) u Trstu bilo 9.580 Nijemaca (ali su činili tek 5,9 % stanovništva), a u Rijeci 2.315 (4,6 %). Nijemci su dakle činili od 12,5 % (1900.) do preko 15 % stanovništva (1880. i 1910.). Udio Nijemaca u ukupnom broju stanovnika povremeno je opadao, premda se je njihov apsolutni broj stalno povećavao. Objašnjenje valja tražiti u činjenici da je Pula ubrzano rasla i da je priljev drugih etničkih skupina bio daleko veći. Tako se, primjerice, broj Talijana (točnije: govornika talijanskog) između 1890. i 1900. povećao za 27,7 %, a Nijemaca tek za 3,3 %.“ Mau- rizio Levak:„Njemačko stanovništvo Pule od sredine 19. stoljeća do 1918.“, Godišnjak Njemačke