Nova Istra

302 OGLEDI Miodrag KALČIĆ alizirani međunacionalni odnosi u Ratnoj mornarici mogući su samo u književnoj fikciji i austrijskoj publicistici, a ni u toj fikciji (niti publicistici) ne bi bili mogući bez militantnoga represivnog stroja pokornosti (nemilosrdnoga drila vojnih ročnika) 103 , poniznosti, poslušnosti, discipline i strogih kaznenih mjera (s još uvijek, iako su od 1868. vojni zakoni i Zakon o vojnoj obvezi ublaženi, reformirani i dijelom liberalizi- rani, tjelesnim kaznama u upotrebi) 104 , i, što valja posebice istaknuti, austrijske gole- me potrebe za iskusnim pomorskim kadrom, iskusnim pomorcima (poznavateljima mora) bez obzira na nacionalno podrijetlo. Mornarički časnik portugalskoga podrijetla (kasniji austrijski diplomat) Alfons Freiherr von Pereira-Arnstein, patetično i režimski poslušno, kao da predaje raport samomu uštogljenom caru, zapisuje ove neuvjerljive i pomalo smiješne nadnacional- ne retke: „Mi drugovi iz austrougarske vojske i mornarice činili smo naciju za sebe sa sasvim drugačijim razlogom postojanja nego samo na osnovi jezika, podrijetla ili prilagodbe. 105 Krvno bratstvo zapečaćeno našim brojnim uspješnim ili neuspješnim, ali uvijek slavnim bitkama, zakletva na zastavu, naš odgoj, način razmišljanja, osjećaj časti, naša višestoljetna tradicija zajedno s prirođenom ljubavi i vjernosti dinastiji i vrhovnom ratnom zapovjedniku, čija sveta osoba predstavlja cijelu domovinu, slijepa poslušnost i strogo ispunjavanje dužnosti – na tome je osnovano naše domoljublje. djelo F. K. Ginzkeya, austrijskoga književnika rođenog u Puli“, u: Tatjana Arambašin Slišković: „Koliki su te voljeli, moja Pulo!“, Nakladni zavod Matice hrvatske, Odjel za opću upravu, gospo- darske i društvene djelatnosti Grada Pule, Zagreb-Pula, 1996., str. 228. 103 „Kada se sagleda cjelokupna situacija oko vojne službene dužnosti u austrijskoj vojsci, možemo ustvrditi da je aktivna (djelatna) služba vremenski ipak bila duga (aktivna vojna služba u kopne- noj vojsci trajala je tri, a u Mornarici četiri godine, op. p. ). Dugotrajna i teška služba pod često brutalnim nadzorom dočasnika, a koja se ponekad dnevno odvijala od četiri sata ujutro do sedam sati navečer, nije mladim vojnicima ulijevala osobit moral.“ Tado Oršolić: „Novačenje i vojna obveza u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske uprave (1814-1890)“, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru , br. 47, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2005., str. 321. 104 „Liberalni reformatori iz 1868. vjerovali su da će vojna služba postati ne samo opća, nego i hu- manija i racionalnija. Neke su drastične i okrutne kazne koje su se prije redovito bezrazložno izvršavale nad novacima zabranjene, a vrste tjelesnog kažnjavanja koje se smiju provoditi propi- sane su zakonom. (...) Ipak, kao što pokazuje Christa Hämmerle, mnoge starije prakse i dalje su obilježavale život u vojarnama još godinama nakon prelaska u dvadeseto stoljeće, a uspomene i pisma običnih vojnika često su sadržavali pritužbe na pretjerane tjelesne kazne koje su im dodjeljivane iracionalno i bez očitog razloga.“ Pieter M. Judson:„Povijest Habsburškog Carstva“, Sandrof, Zagreb, 2018., str. 401-402. 105 „Bečki ‘Armeeblatt’ objelodanio je statistiku austro-ugarske vojske, u kojoj imade 430.000 Slave- na, 228.000 Niemaca, 120.000 Magjara, 48.000 Rumunja i 14.000 Talijana. Od Slavena imade 175.000 Čeha, 76.000 Poljaka, 75.000 Hrvata, 75.000 Malorusa i 28.000 Slovenaca.“,„Narod- nosti u austro-ugarskoj vojci“, Naša sloga , br. 75, Pula, 24. septembra 1901.