Nova Istra

301 Miodrag KALČIĆ OGLEDI hrvatskim, austrijsko-talijanskim, hrvatsko-austrijskim, mornaričko-civilnim...). Međutim, tamo gdje bismo, ali samo na prvi površni i nekritični pogled, najmanje očekivali, u Austrijskoj (Austrougarskoj) ratnoj mornarici bilo je kozmopolitskih nastojanja, višenarodnih suradnji (ne zaboravimo, prije svega zbog austrijskoga ne- dostatka pomorskog kadra i mornaričkog iskustva) i svjetonazornih snošljivosti, bez predrasuda i nacionalnih prijepora, što je velikim dijelom zasluga totalitarnoga vojnog ustroja, militantne stege i strogoga režima Mornarice (disciplina, poslušnost, oštre kaznene mjere). U takvim okolnostima, u gradu gdje su ignorirani, pokatkad i šikanirani i omalovažavani, istarski su Hrvati (i ne samo istarski) iskoristili svoje prednosti (pomorsko iskustvo, poznavanje mora i mediteranski mentalitet) 98 i rado prihvaćali (razmjerno dobro i redovito plaćena) vojno-pomorska zanimanja, 99 iako nisu časnički napredovali u, za Nijemce povlaštenoj, austrijskoj ratno-mornaričkoj hijerarhiji (ilustracije radi: 1910. bilo je u Ratnoj mornarici 29,8 % Hrvata i 24,5 % Nijemaca, a na svim časničkim funkcijama Nijemaca je bilo više od polovice ili 51 %, dok je Hrvata na časničkim dužnostima bilo pet puta manje, samo 9,8 %) 100 . „Drugovi su bili porijeklom iz najrazličitijih naroda Carevine, imali smo Hrvata, Slovenaca, Madjara, Talijana, a i mladića drugih naroda, iako su glavninu činili Au- strijanci njemačke krvi (što je prema statističkim podacima neistina, op. p. ) 101 . Nije nam ni u snu padalo napamet da bi nas nešto razdvajalo. (...) Bijaše u krugu austrij- skih časnika, gotovo nemoguće da bi neki drug bio napadan ili zapostavljen zbog svoje drukčije narodne pripadnosti, pa da je i ne znam kako jasno obojena bila. Ako je koji put došlo do malih zadirkivanja, bijahu dobronamjerna i dobroćudno pri- mljena i ispunjavala su tako dublji smisao onoga ljudskog razumijevanja u plemeni- tosti, bez koje se na zemlji ne može izgraditi nijedna trajnija zgrada.“ 102 Ovako ide- 98 „Uistinu, Hrvate kao moreplovce stoljećima krasi izvanredno poznavanje mora i pomorstva, smi- onost, istrajnost, okretnost... Tako i u Ratnoj mornarici Austro-Ugarske nije slučajno bila praksa: kada je more mirno zapovijeda se na njemačkom, ukoliko se osrednje uzburka zapovijeda se na talijanskom, a kada se izgubi crta između mora i neba, kad pogibelj prijeti sa svih strana od siline podivljala mora, tada se zapovijeda isključivo na hrvatskome jeziku.“ Mirko Mađor:„Hrvati na Ledenom moru – putovanje po sjeveru s hrvatskim mornarima“, pogovor, u: Petar Kuničić:„Hr- vati na Ledenom moru: putovanje po sjeveru s hrvatskim mornarima (pretisak iz 1893. godine)“, Dom i svijet, Zagreb, 1994., str. 134. 99 Nacionalni sastav vojnog stanovništva Pule 1910. godine (16.993 vojne osobe, 28,78 % ukupnog stanovništva grada): 30 % Nijemaca, 24 % stranaca (nacija izvan Austro-Ugarske Monarhije), 17 % Hrvata, 11 %Talijana, 10 % Slovenaca i 8 % ostalih. Igor Duda:„Elementi kozmopolitizma u Puli između 1850. i 1918. godine“, nav. dj., str. 116. 100 Bruno Dobrić:„Novine i časopisi na njemačkom jeziku u Istri“, nav. dj., str. 282, tablica 2. 101 Isto. 102 Franz Karl Ginzkey:„Ausgewählte Werke: Der Heimatsucher“, Erster Band, Verlag Kremayer & Scherian, Wien, 1960., str. 47, u: Tatjana Arambašin Slišković:„Iz Pule u Komakuku: život i