Nova Istra

297 Miodrag KALČIĆ OGLEDI nekoliko tisuća žitelja, to njemstvo uživa više prava, nego autohtono hrvatsko pu- čanstvo u Istri.“ 87 Austrijska germanizacija, potaknuta talijanskim i hrvatskim nacionalizmom, sve očitije nastavlja svoju dobro utabanu istarsku misiju.„Jačanju njemstva u Istri po- mogli su Talijani sa svojim strastvenim nacionalizmom, kojima je do sada bilo i još je povjereno vodstvo i zaštita razvitka narodnog gospodarstva u opće u Istri. Pošto su sav svoj rad usredotočili na uzdržavanje talijanstva u pokrajini, to onda narodno gospodarstvo danomice propada. Na mnogim mjestima preuzele su Talijanima tr- govinu njemačko-židovske sposobnije ruke. Za podupiranje i širenje njemstva dola- zi pako sama država, koja je preuzela ulogu širitelja, te školama, državnim uredima, poduzećima i vojničtvom provodi germanizaciju svuda, gdje dopire njezin utjecaj.“ 88 Sve u svemu, više je nego jasno, prijetnje i sukobi izviru iz triju pulskih (i istarskih) nacionalnih skupina: ruralni su Hrvati potlačeni od Talijana i Nijemaca, državotvor- ni vlastodršci i manjinski Nijemci navodno su ugroženi od Talijana i Hrvata, a naci- onalno osviješteni Talijani u stalnoj su opasnosti od Hrvata i Nijemaca... Naspram dobro uređenih i raspoređenih austrijskih (njemačkih) i talijanskih osnovnih i srednjih škola po gradu, u Puli nije bilo „...nijedne državne ni pokrajin- ske hrvatske škole, pa ni osnovne. Ni država (Beč), ni Pokrajina, u kojoj su Talijani imali vlast na osnovu feudalnog kurijalnog izbornog sistema, iako su bili u manjini, a pogotovo Puljska općina, u kojoj su Talijani imali svu vlast, nisu dopuštali otvaranja hrvatskih škola u Puli. Nijemcima ih je otvarao Beč kao državne škole, Talijanima ih je osnivalo i izdržavalo Pokrajinsko vijeće, pa su oni koncem 1913. imali u Puli osam osnovnih i jednu državnu građansku školu (pored srednjih i stručnih), a Hrvati ni- jednu, ni državnu ni pokrajinsku. Zato su oni morali osnivati i sami uzdržavati pri- vatne osnovne škole (Družbine), kojih je na užem gradskom području bilo koncem 1913. godine pet (prije samo tri godine, školske 1909/10., bila je tek jedna hrvatska pučka škola u Puli, u Šijani, op. p. ) 89 sa 735 učenika i 13 učitelja. Jasno je da o hrvat- skim srednjim i stručnim školama nije u takvoj situaciji moglo biti ni govora.“ 90 To 87 „Njemstvo u Istri“, Omnibus , Pula, 18. veljače 1909. 88 „O narodnosnom stanju u Istri (konac)“, Naša sloga , br. 29, Pula, 30. julija 1914. 89 „U svim pučkim školama u Puli bilo je koncem školske godine 1909-1910, 5103 djece i to 2590 dječaka i 2513 djevojčica. Od ovih je polazilo a) njemačke pučke škole 964 dječaka i 690 djevoj- čica, dakle 1654 djece; b) talijanske pučke škole (Piazza Alighieri, Borgo San Martino i Šijana) 1401 dječaka i 1611 djevojčica, dakle 3012 djece; c) jedinu hrvatsku školu u Šijani 225 dječaka 212 djevojčica, dakle 437 djece.“,„Ima li nas u Puli?“, Naša sloga , br. 34, Pula, 25. augusta 1910. 90 Tone Peruško:„U svome vremenu“, Čakavski sabor, Istarska naklada,„Otokar Keršovani“, Edit, Centro di ricerche storiche, Mladost, Pula-Opatija-Rijeka-Rovinj-Zagreb 1989., str. 198-199.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=