Nova Istra

296 OGLEDI Miodrag KALČIĆ Ne samo kopno nego i, prije svega, jadransko priobalje i more postaje austrijsko ekskluzivno vlasništvo, privatno vlasništvo carske obitelji i kraljevske porodice, au- strijske buržoazije i aristokracije, državnih i vojnih institucija.„Nakon što je kraljev- ska obitelj popularizirala jadransku obalu, ona postaje obavezno ljetovalište bečke elite, uključujući spomenutog, kontroverznog bečkog gradonačelnika Karla Luege- ra (promicatelja Velike Austrije, prvaka konzervativne kršćansko-socijalne stranke i antisemita, op. p. ) (...) Uvijek provokativni Lueger, prigodom govora u pulskome Muzeju pomorstva, ustvrdio je da je Beč ‘stavio svoje noge na Jadran’ i da ireden- tisti ‘mogu vikati evviva koliko žele, ali ovo je austrijska zemlja i ostaje austrijska zauvijek’.“ 86 Austrijski gospodari dobro su znali što im pripada. Austro-germanizacija Pule bila je na djelu od same austrijske okupacije i izbora Pule za glavnu ratnu luku Monarhije. Valjalo je k tomu poaustriti i ponijemčiti Pulj­ štinu i Istru (koja Austrijancima nije bila kao svima Istra ili Istria , već se habsburški i njemački nazivala österreichischer Süden ,„austrijski jug“, ili österreichisches Küsten- land ,„austrijsko primorje“). Austrijsko malobrojno doseljeništvo i bogati pojedinci (časnici, industrijalci, bankari, plemići) zaposjeli si i zagospodarili najljepšim obal- nim predjelima Istre, njihova vlasnička ekspanzija (pored vojno-državne) širila se Puljštinom i poluotokom.„Nijemci su već razasuli po Istri svoje oaze raznim hospi- cima, kupalištima, kurortima i slično, a sada idu napried. Svi znamo kako su došli u Opatiju i u kakvoj je ona pogibelji za nas. Brioni su njihovi, sada su okrenuli pažnju na Cigale (uvala Čikat no otoku Lošinju, op. p. ) i Lovran, a već zasižu i u Medulin i u Sustjepan (Istarske Toplice, op. p. ) i Porte Rose (Portorož, op. p. ). Nego oni su svjestni svoje sile i ne taje svojih osnova, već govore jasno, da moraju postati gospo- dari na našem moru. Država im pak u svemu ide na ruku. U Puli im uzdržava puč- ku školu sa 12 razreda i žensku ove godine otvorenu. Izim toga gimnaziju i realku, ne računajuć škole mornarice. (...) I tako njemstvo koje je doseljeno i koje broji jedva okupirali Pulu (koliko je znano, Puljani i Istrani nisu dobrovoljno pristali na novu državu, niti su Austriju zvali upomoć) i činili od nje što ih je volja, odnosno ono što je bilo isključivo u austrij- skom i habsburškom ratno-pomorskom interesu.„Upravo vezano za tu Mornaricu, jednako kao i za samu Austro-Ugarsku Monarhiju, u jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji nakon Prvog svjetskog rata do devedesetih godina prošloga stoljeća bilo je prisutno mnogo ideološki stere- otipnih tumačenja, nekritičnih predrasuda i ‘mitova’, a malo znanstveno-povijesnog pristupa.“ Bruno Dobrić:„Novine i časopisi na njemačkom jeziku u Istri“, nav. dj., str. 10. Koristeći sličnu povijesnu metodologiju, poput s punim pravom kritizirane jugoslavenske socijalističke ideologije, autor mjestimice i nesvjesno upada u slične (uz rečenu socijalističku, još i kolonijalističku bivše vladajuće carevine), donekle pristrane i na pojedinim mjestima isključive interpretacije. 86 Vicko Marelić:„Beč otkriva more“, Kvartal , br. 3-4, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2013., str. 49.