Nova Istra

294 OGLEDI Miodrag KALČIĆ bilo sa slovenskim jezikom u Goričkoj i Gradiškoj grofoviji, gdje su službeni jezici u Pokrajinskom saboru ravnopravno bili talijanski i slovenski), ravnopravnost u praksi nikada nije dosegnuta, ni provedena, niti priznata, jer, kako šovinistički piše tršćan- ski pravnik Iginio Brocchi, narodi i njihovi jezici „koji nemaju povijest i koji se nika- da nisu uspjeli vlastitom snagom i vlastitom energijom uzdići na rang jezika pokra- jine, službenog jezika najviših pokrajinskih vlasti, sabora, obrazovnih ustanova itd. nemaju osnove zahtijevati jednakopravnost s talijanskim jezikom.“ 80 Koliko je god Brocchijev rasizam općeljudski neopravdan, civilizacijski sraman i kulturno ponižavajući te obezvrjeđujući spramHrvata, kratka jezikoslovna povijest hrvatskoga naziva grada Pule iz tada jedinoga istarsko-hrvatskoga tjednika (u po- četku dvomjesečnika) Naše sloge (1870. – 1915.), Brocchi je donekle ipak u pravu. Naime, od polovice 19. do početka 20. stoljeća u uporabi su bila tri hrvatska imena grada: Pul, Pulj i Pula. 81 Sedamdesetih godina 19. stoljeća grad Pulu Naša sloga naj- češće naziva Pul, polovicom osamdesetih i devedesetih pored imena Pul nerijetko se imenuje i Pulj (što je još uvijek slovenska inačica naziva grada), da bi se tek na sa- mom koncu 19. i početkom 20. stoljeća ustalio sadašnji naziv Pula.„Nekoji naši li- stovi pišu ime našega grada sa Pola drugi Pulj a treći Pula; mi bismo želili, da bude- mo glede tog pisanja svi složni. Naziv Pola nemože biti pravilan, jer je taj naziv čisto talijanski, ili njemački. Što se tiče naziva Pulj čini nam se isto tako nepravilan, jer ga naš narod nikada ili riedko rabi. Nitko ne kaže: ‘idem u Pulj’ ili: ‘dolazim iz Pulja’, već svatko: ‘idem u Pulu’,‘dolazim iz Pule’ itd. Po našem dakle nemjerodavnom mnienju i nefilologičkom znanju imalo bi biti najpravilnije: Pula, Pule. Tako je pisao i naš ve- liki biskup, nezaboravni Dobrila (dakako, Našoj slozi jedino je moguće mjerilo cjelo- kupna svijeta i svekolike onostranosti biskup Juraj Dobrila, op. p. ), komu se nemože zaniekati temeljito poznavanje naroda i jezika hrvatskog.“ 82 Izgleda nevjerojatno, ali povijesne činjenice neprikosnoveno dokazuju: drevni grad Pula svoje (službeno) hr- vatsko ime nosi tek nešto više od jednoga stoljeća. Iste 1898. godine, kad je objavljen Brocchijev pamflet o nemogućnosti hrvatske „jednakopravnosti s talijanskim jezikom“,„ukinuo je austrijski car odluku većine u Istarskom saboru da je jezik rasprave u saboru samo talijanski jezik. Tu je odluku pročitao vladin povjerenik u saboru na sjednici sabora održanoj u Puli 18. veljače 1898. Ali carska odluka nije riješila spor. U idućem razdoblju sve do 1910., kad hr- vatski zastupnici govore hrvatski, talijanski izađu i sabor ne može raditi. U opstruk- 80 Iginio Brocchi:„La lingua del foro ed il nuovo regolamento di procedura civile“, Trieste, 1898., str. 36, u: Bruno Dobrić:„Novine i časopisi na njemačkom jeziku u Istri“, nav. dj., str. 31. 81 Usp. Zvane Črnja:„Ex Histria: izabrani ogledi (i poneka polemika)“, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2016., str. 98-101. Izabrao, sastavio, predgovor napisao B. D. Biletić. 82 „Da li Pola, Pulj ili Pula“, Naša sloga , br. 8, Pula, 25. veljače 1904.