Nova Istra

291 Miodrag KALČIĆ OGLEDI sva veća mjesta, a Pazin, u kojem je oko 2.500 duša, nije izuzet. Kako bi se zaštiti- lo učenike koliko je moguće, prikladno bi bilo podignuti sjemenište na mjestu malo udaljenom od školske zgrade, po mogućnosti odvojenom od grada i branjenom od kužnoga utjecaja opakih.“ 69 Što je tek mislio o opakim stanovnicima najvećega istar- skoga grada (daleko opakijim od dobroćudnih Pazinjana), vojnoj, hedonističkoj, ra- zuzdanoj, proleterskoj i liberalnoj Puli, možemo samo slutiti, u svakom slučaju ništa dobroga po kršćansku puljsku čeljad, zato ju je uredno izbjegavao, znajući da njegov ruralno-istarski klerohrvatski narodni preporod u sve urbanijoj Puli nema preveli- ka utjecaja. Hrvatsko-istarski je narodni pokret osiljen, intenziviran, proširen i nastavljen sa smionim političarom i odvjetnikomMatkom Laginjom (1852. – 1930.) na čelu (uz istarske zastupnike, svećenike Matka Mandića i Vjekoslava Spinčića), pravašem i starčevićancem, odvažnim istarsko-hrvatskim narodnjakom, prvim istarskim zastu- pnikom koji se drznuo usred Poreča, 21. kolovoza 1883., progovoriti nekoliko riječi na hrvatskome jeziku 70 u talijanski prisvojenom i potalijančenom Istarskome saboru i ostati živ, izvući živu glavu: „Trebalo je izdržati susret sa svjetinom koja je već bila obaviještena o nečuvenom događaju u Sabornici i nahuškana, dočekala je Laginju s mržnjom i neprikrivenom željom za linčom. Organi reda i talijanaško-talijanski za- stupnici nisu pokazivali želju da ga zaštite. Laginju je tada spasila osobna hrabrost i drskost – uspio se probiti kroz mnoštvo, doduše izudaran; tučen usput i po uskim ulicama toga mediteranskoga gradića, stalno tjeran, gonjen i udaran, uspio je pobjeći goniocima zahvaljujući samo dobrim nogama i zdravim plućima...“ 71 „Gledajući iz današnje perspektive, pomalo je neobično da istarski Talijani, una- toč neospornoj gospodarskoj i intelektualnoj premoći, nisu iskazali onaj politički ot- također biti katolički predavani predmeti’. Nekoliko dana potom, satirički list Figaro posvetio je Dobrili čak dva priloga. U prvome, na naslovnici, naslovljenom ‘Dnevni red za idući tjedan’ opisa- no je kako zastupnik biskup Dobrila danomice oblikuje ‘katoličke’ znanosti (katolički zemljopis, katoličku matematiku, katolički prirodopis...) uz kratak tobožnji uvid u njihovu srž.“ Mihovil Dabo:„Biskup Juraj Dobrila na stranicama austrijskog tiska“, Croatica christiana periodica , br. 78, Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb, 2016., str. 143. 69 Juraj Dobrila:„Dopis Apostolskom nunciju u Beču Lodovicu Jacobiniju, 28. prosinca 1875.“, u: Mihovil Dabo:„Sve za Boga, vjeru i puk: biskup Juraj Dobrila u svom vremenu“, Državni arhiv u Pazinu, Pazin, 2015., str. 245. 70 „Na to nastane silna buka u sabornici; gospoda na galeriji viču i urliču kao da se nalaze na ulici deruć se: fora, fora . Eto našto je spao naš sabor, kad se galerije usudjuju vikati zastupnikom na- roda, vršeći svoju svetu dužnost, neka izadju! Čim je naš zastupnik izustio prvu hrvatsku rieč, dignu se naglo saborski podpredsjednik g. Dr. Amoroso te demonstrativno ostavi dvoranu, a za njim svi zastupnici talijanske stranke.“,„Istarski sabor“, Naša sloga , br. 17, Trst, 1. septembra 1883. 71 Petar Strčić:„OMatku Laginji kao političaru“, Prilozi o zavičaju , sv. 4, Čakavski sabor – Katedra Pula, Pula 1986., str. 103.