Nova Istra

290 OGLEDI Miodrag KALČIĆ vatske invazije „na povijesnom talijanskom tlu“:„Nacionalna borba, što ju je započeo biskup Dobrila, traje i trajat će još dugo, i od nje će potjecati sve teži nemiri i štete, ali neizbježno će završiti pobjedom talijanske civilizacije u kojoj će malo-pomalo i snagom prirodnog poretka u pokrajinskim prilikama uslijediti bratimljenje i stapa- nje svih rasa našeg poluotoka. Da bi zapriječio to stanje, biskup Dobrila je na svojim pastoralnim ophodnjama preporučivao Slavenima da čuvaju ne samo svoj jezik, nego također stare navike i običaje, te da što manje odlaze u gradove da izbjegnu dodire s Talijanima i da ih, kako je govorio, oni ne pokvare. Grdio je svakoga tko se među Slavenima služio uobičajenim pozdravom Buon giorno ili Buona sera i drugim tali- janskim riječima i izrazima...“ 66 Puljska i istarska povijest dvadesetoga stoljeća potpunoma je demantirala De Franceschijeve nacionalističke floskule o povijesnim i nepovijesnim civilizacijama, o kulturnim i nekulturnim narodima, a dobrim dijelom i naivna Dobrilina ruralna (tj. po mnogo čemu neurbana), kleronarodna poimanja neliberalna i nesuvremena hrvatstva. Hrvatski konzervativni biskup nije razumio (ili nije htio razumjeti) su- vremeni svijet oko sebe, vrijeme u kojem je živio, nije prihvaćao socijalne promjene, progres, liberalne pokrete, nije prihvaćao ništa osim kršćanstva.„Onim koji su opo- jeni duhom svijeta, duhom sadanjega vremena: tim se čini ludost, štogod od nauka Isukrstova nepoimlju i nerazabiru svojim razumom. Oni oholi ljudi, koji sveudilj sami sebe hvale, da su izobraženi, naučeni i oglađeni, i s njimi mnogi izmeđ onih, koji obiluju zemaljskim dobri: ti oholonje nehaju ni za vjeru, ni za čast božju, ni za vječni život. Oni bi najvolili, da ne bi bilo ni popa, ni fratra, ni ikoje crkve, a uz to ni raja ni pakla. Nego se boje prostoga, kako oni pogrdno govore, neumnoga i neukoga puka, koji se nebi dao držati na uzdi, da ne bi imao vjere i straha božjega, a oni sami nedadu si uztegnuti uzdu ni od Boga ni od ljudi...“ 67 Izgubljen u novom vremenu, Dobrila je vjerovao da svako zlo po kršćanstvo dolazi iz nekršćanskoga obrazov- nog sustava i iz jednako takvih gradova, iz tih bezbožnih i liberalnih gnijezda „duha vremena“ , pa čak pitomi, kršćanski i prohrvatski mali Pazin, u kojemu namjerava otvoriti sjemenište (dakako, s ultrakršćanskim prosvjetnim programom koji je pred- lagao i zastupao u Carevinskom vijeću, iako ga je njemački austrijski tisak dobrano ismijavao) 68 , svrstava u indoktrinirane i trule gradove.„Danas je iskvarenost opsjela 66 Carlo De Franceschi:„Uspomene“, Čakavski sabor, Naučna biblioteka,„Otokar Keršovani“, Cen- tro di ricerche storiche, Izdavački centar Rijeka, Pula-Opatija-Rovinj-Rijeka, 1989., str. 165-166. 67 „Juraj: po milosti božjoj i Svete Apostolske Stolice Biskup Porečki i Puljski častnim svećenikom i ljubeznim i viernim sjedinjenih biskupija Pozdrav i blagoslov od Gospodina!“, Naša sloga , prilog, br. 5, Trst, 1. marča 1872. 68 „Svjetonazorskim je protivnicima posebno pažnju privukla ponešto nespretna biskupova tvrdnja ‘da katolička mladež treba biti katolički odgajana; da zemljopis, povijest, prirodopis itd., moraju