Nova Istra

287 Miodrag KALČIĆ OGLEDI Kozmopolitizma u austrijskoj Puli,„u mišljenju, suživotu i djelovanju priznavanja različitosti“ 56 , koliko ga god tražili, nije bilo ni u naznakama.„Godine 1883. u Istri je zakonski potvrđena njemačko-talijansko-hrvatsko-slovenska četverojezičnost, no pulska je gradska administracija, sačinjena od talijanskoga građanstva, odbijala od- luku primijeniti čemu se Beč, zbog složenih odnosa s Italijom, nije mogao ili htio su- protstaviti. Domaći, a osobito netom doseljeni Talijani tada su već držali da se grad nalazi na povijesnom talijanskom tlu, da na njega imaju veće pravo od ostalih naro- da, osobito „neciviliziranih“ i „barbarskih“ Hrvata. Nijemce su pogrdno zvali gnoc­ chi (njoki, valjušci, knedle, u prenesenom značenju: budale, glupani, op. p. ), a Hrvate sciavi (ili još češće brutti sc/h/iavi , grozni, ružni robovi/Slaveni, op. p. ). Antičku po- vijesnu baštinu doživljavali su kao baštinu svojih izravnih predaka, a bečki projekt kozmopolitizacije kao nasilnu preobrazbu grada u slavensko-njemačku utvrdu.“ 57 Tri većinska, silom službe i posla, suživotna naroda u Puli živjela su stalno na rubu snošljivosti, na rubu trpeljivosti. Puljski nacionalizmi Agilni i s vremenom sve popularniji katoličko-ruralni Hrvatski narodni preporod u Istri, nedorastao je i zakašnjelo probuđen pokret nastao uvođenjem hinjenoga parlamentarizma 58 u Monarhiji 10. travnja 1861. na prvome sazivu Zemaljskoga je identičan: schiavo ( sciavo , u puležanskom dijalektu, op. p. ), šćavo . To je riječ koja samim svojim zvukom (izgovaranjem) često nosi sa sobom osjećaj prezira, podcjenjivanja i oholosti usporedivo s onim izraženim riječju nigger izgovorenom od neotesanog južnog seljačine. Kasnije sam, u Trstu, imao prilike naučiti da je upravo to bio učinak implikacija koja se željela... Unatoč uvredi schiavi , kako su siktali rasistički Talijani, Slaveni nisu bili glupi ni kukavice niti im je nedostajalo ponosa i inteligencije. No, na praktičnoj razini, sve do Drugog svjetskog rata bilo je stvarno malo toga što su uistinu mogli učiniti glede ugnjetavanja i sramotnih postupaka kojima su bili podvrgnuti. Kad su stigli Nijemci, stvari su postale još i gore, ali je rat pružio priliku po prvi puta za efektivni otpor.“ Alfred Connor Bowman:„Zones of Strain: A Memoir of the Early Cold War“, Hoover Institution Press, Stanford, 1982., str. 32-33, u: Herman Buršić:„Od ropstva do slobode, Istra 1918-1945.: male bilješke o velikom putu“, Histria Croatica C.A.S.H., Pula, 2011., str. 537. 56 Ulrich Beck, Edgar Grande:„Kozmopolitska Europa: društvo i politika u drugoj moderni“, Škol- ska knjiga, Zagreb, 2006., str. 28. 57 Igor Duda:„Elementi kozmopolitizma u Puli između 1850. i 1918. godine“, nav. dj., str. 108. 58 „Saborski zastupnici bili su izabrani na osnovu izbornog reda, koji je sadržavao mnoga ogra- ničenja u pogledu prava glasa: osnovno obilježje izbornoga reda bilo je u tome, što je izbornike podijelio na nekoliko kategorija i odredio koliko zastupnika otpada na pojedinu kategoriju. Tako su veleposjednici birali u Zemaljski sabor pet zastupnika, stanovništvo gradova osam zastupnika, Trgovačka komora dva zastupnika, a stanovništvo seoskih općina dvanaest zastupnika, samo što su seoski izbornici najprije birali povjerenike, a tek ovi zastupnike. Osim toga članovi sabora bili su biskupi: tršćansko-koparski, porečko-puljski i krčki.“ Juraj Hrženjak (odg. ur.): „Istra i