Nova Istra

286 OGLEDI Miodrag KALČIĆ bila je prisiljena pristati (silom austrijske države i habsburške vlasti), teška srca, na njemačko-talijansku dvojezičnost. U takvoj situaciji Hrvatima ne preostaje drugo doli naučiti talijanski i njemački.„Žalosna je istina da je više Hrvata potalijančeno pod austrijskom vlašću nego li ukupno uzevši u svim prethodnim stoljećima. Tome se zbilja ne treba nitko čuditi, jer dok se Hrvatima silom utuvljivao njemački jezik u pučkim školama, mogli su austrijski Talijani i tamošnji potalijančeni Hrvati poha- đati austrijska sveučilišta i na njima polagati državne ispite te onda stupiti u držav- nu službu ‘u austrijskim talijanskim pokrajinama’, ne znajući ni jednu njemačku riječ. Oprečno tome, austrijski Hrvat mora još i dan-danas temeljito naučiti talijanski je- zik da bi mogao vršiti državnu službu u južnim zemljama.“ 53 Uza sve, istarskim (ča- kavskim) Hrvatima, u sredozemnom podneblju i s tradicionalnim mediteranskim mentalitetom, daleko je egzistencijalno prihvatljiviji i povijesno bliži navodno me- kani i pjevni talijanski jezik (mletački i puležanski dijalekt), negoli navodno kruti i vehementni njemački. U austrijskoj je Puli talijanski nacionalizam (s nemalom dozom šovinizma) 54 i kasnije zaživjeli iredentizam (nakon ujedinjenja Italije) drugim nacijama uskraćivao svaku ravnopravnost (uz političku k.u.k. suzdržanost): austrijske je Nijemce sma- trao kolonizatorima i okupatorima (što nije posve neistinito) tisućljetne talijanske domovine (što je pak jako daleko od istine), dok je u Istri povijesno prisutne (i naj- brojnije od svih naroda) Hrvate, koje s krajnjim omalovažavanjem naziva Slaveni- ma, ili prokletim Slavenima ( maledetti slavi ), smatrao i stoljećima prikazivao kao ne- obrazovne seljake (većina je to bila), robove ( sciavi ) 55 ili barbare (što je pak krajnje i tipično talijansko nacionalističko podcjenjivanje). s Talijankama iz Pule, govorio je protiv listine porotnika iz naroda. Na istoj sjednici, zbog kraj- nje zaoštrenih odnosa u saboru zbog jezika, vladin komesar je pročitao carsku odluku, kojom se zatvara zasjedanje sabora.“ Mijo Mirković:„O sadržaju i smislu Narodnog preporoda u Istri (1861-1914)“, Jadranski zbornik , br. V/1961-1962, Povijesno društvo Hrvatske, Podružnice u Rijeci i Puli, Rijeka-Pula, 1969., str. 19-20. 53 Matko Laginja:„Austrija i hrvatsko pitanje“, Istra , br. 1-2, Istarska naklada, Pula, 1985., str. 158. 54 „Talijanski zastupnici su načelno priznavali postojanje Hrvata i Slovenaca, ali su redovito podsje- ćali na svoju nadmoć u kulturi, industriji, posjedu kapitala i trgovini, u vezi s kojom su bili uvje- reni da treba biti popraćena i političkom prevlašću. Nisu bili spremni na opipljive ustupke koji bi omeli njihov dominantan položaj.“ Stjepan Matković:„Obilježja političko-stranačkih kretanja u Banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri i Bosni i Hercegovini“, u: Tihomir Cipek, Stjepan Matković (prir.):„Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina: 1842. – 1914.“, Disput, Zagreb, 2006., str. 72. 55 Istarski Hrvati, u očima svih uskogrudnih Talijana (ne samo iredentista i šovinista), bili su niža rasa (ljudi drugoga, trećega reda), sciavi i slavi (osobito drastično za fašizma), do kraja Drugoga svjetskog rata, što je bilo očigledno čak i američkom časniku za civilne poslove u vrijeme Anglo- američke uprave u Puli:„Prijevod za slave i Slav , u engleskom značenju tih riječi, u talijanskom