Nova Istra

284 OGLEDI Miodrag KALČIĆ stva puljskoga Arsenala), slovenski književnik i putopisac Vatroslav Holz (1844. – 1914.) još je 1872. (kad je napustio Pulu) poprilično točno dijagnosticirao socijalnu i nacionalnu strukturu novonastaloga vojno-mornaričkoga grada.„Danas je u Puli više od 25 tisuća stanovnika, a oni sami nisu mještani nego stranci, tu su pomorstva radi naseljeni. Pula stoga nema nikakvo određeno nacionalno obilježje, u njoj stanuju ljudi različitih nacionalnosti i po gradu se govori njemački, talijanski, češki, hrvatski, slovenski i razna druga slavenska narječja. U većini je slavenski živalj, ali talijansko govoreći stanovnici misle da je Pula talijanski grad, oni po gradu talijanski blebeću i po uredima talijanski gospodare. Austrija je Istrane jako zanemarila, prepustila ih je zluradom talijanskom tlačenju, talijanskom vlastohleplju koje ih je toliko zatrlo da su strašno zaostali za drugim naprednim i obrazovanim Slavenima, pa još i da- nas gacaju u gustoj magli neznanja i u siromaštvu životare: tamni, smrdljivi brlozi u gnjusnim kućama njihovi su stanovi, neslana jela njihova su hrana, njihova je odjeća od ovčje vune tkana i skrpana. (...) Poradi njihove nacionalne neosviještenosti ugni- jezdila se u njihovoj vlastitoj kući talijanska guja, zahvaljujući njihovoj pospanosti posrećilo se i pomorsko-njemačkoj strani da na obalama Jadrana posije sjeme germa- nizma; politička nezrelost Istrana samo pospješuje razvoj i rast njemačkoga pomor- stva na pangermanskom južnom vrhu Istarskog poluotoka...“ 47 Tako je iz slovensko- ga očišta izgledao puljski kozmopolitizam početkom osmoga desetljeća 19. stoljeća. Useljenici su lako i brzo, brojčano i administrativno, službeno i financijski, zau- zeli zapostavljenu malu Pulu i postupno asimilirali starosjedioce. Uvjetno nazvano, ono zatečeno, malobrojno puljsko autohtono stanovništvo nestalo je u mnoštvu do- šljaka, osim nekoliko preostalih obitelji od nekada staroga plemstva, po inerciji već umornih i vremenom osiromašenih patricijskih porodica (izdanci malobrojnih no- bila, plemićkih i grofovskih rodova) 48 .„Godine 1880. samo je 21,38 posto stanovni- austrijska časnika i 56 mornara). Svake godine slavljena Tegetthoffova (Pirova) pobjeda kod Visa kao austrijska vojno-pomorska prevlast na istočnom Jadranu – nakon katastrofalnoga poraza Austrije od Prusa kod Königgrätza (Sadove) 3. srpnja 1866. (Austrija je izgubila 1.313 časnika, a 41.499 vojnika je ubijeno, nestalo, ranjeno ili zarobljeno, dok su Prusi izgubili samo 359 časnika i 8.794 vojnika), u procesu ujedinjenja Italije, s jedne, i ujedinjenja Njemačke, s druge strane – nije Habsburškoj Monarhiji donijela apsolutno ništa (osim spomenute prevlasti), dapače, Austrija je izgubila njemačke pokrajine (mir u Pragu 23. kolovoza 1866.) i Veneciju s mletačkim područjem (dan kasnije, 24. kolovoza, Austrija je Grad na lagunama službeno dodijelila Francuskoj koja je malo potom mirovnim ugovorom u Beču 3. listopada 1866. Mletke prepustila Kraljevini Italiji). 47 Vatroslav Holc (Holz):„Pulj: austrijsko bojno pristanišče (konec)“, Zora: časopis za zabavo, zna- nost in umetnost , br. 13, Davorin Trstenjak (lastnik), Maribor, 1. srpnja 1872. 48 „Ne može se utvrditi zbog pomanjkanja podataka ni približno broj plemićkih obitelji koje su obitavale u Puli. No, sigurno je da većina njihovih plemićkih diploma je venecijanskog podrijetla.“ Marijan Grakalić:„Grbovi istarskih obitelji (4): Pulska grbovnica“, Glas Istre , Pula, 5. rujna 1991.