Nova Istra

282 OGLEDI Miodrag KALČIĆ razdoblju od 1857. do 1910. pet najvećih hrvatskih gradova bilježe daleko manji pri- rast stanovništva od puljskih, fascinantnih 1.643 posto: Zagreb 367 %, Rijeka 324 %, Zadar 217 %, Osijek 205 % i Split 197 %. 42 U dvanaest godina kraćem razdoblju, od 1869. do 1910., kad je u Monarhiji stanovništvo poraslo za 38,2 posto, u Puli je broj žitelja porastao za 462,3 posto, što je daleko više od ostalih austrougarskih gradova: Zagreba 298 %, Budimpešte 246 %, Innsbrucka 225,9 %, Beča 221,2 %, Krakova 204,8 %, Rijeke 178,5 %, Temišvara 125,2 %, Linza 122,1 %, Klagenfurta 89,1 %, Graza 87,1 %, Trsta 86,4 %, Ljubljane 84,7 %, Osijeka 82 %, Salzburga 78 %, Novog Sada 75,7 %, Zemuna 70,5 %, Brna 70,4 %, Subotice 68 %, Praga 41,9 %, Varaždina 26,1 %... 43 Ovih ekstremnih i šokantnih, urbano neprirodnih i nenor- malnih 1.643 posto za razdoblje od 1857. do 1910. ili 462 posto za kraće razdoblje (1869. – 1910.) porasta pučanstva Pule (četvrtina ukupne istarske populacije) 44 , je- dan od najvećih porasta u većim gradovima čitavoga Habsbuškog Carstva, imao je jednako takve (ako ne i veće) ekstremne i šokantne konzekvence: urbano neprirod- ne, nacionalno sukobljene i socijalno nenormalne posljedice. Znanu i poznatu sintagmu da grad ne čine zgrade, trgovi i ulice (ni srednjoeu- ropska arhitektura na Mediteranu) već njegovi stanovnici, napose u slučaju austro- ugarske Pule (a i inače), valja pojačati i proširiti s još jednom važnom komponen- tom: šarolikim odnosima među žiteljima grada. Statistička kozmopolitska slika i multikulturalni akvarel austrijske Pule često se iskrivljeno tumače, prenaglašavaju i potenciraju, nekritički i pretjerano afirmativno podrazumijevaju te neobjektivno prihvaćaju i nekvalitetno shvaćaju. Kozmopolitizam je austrijske Pule naprosto sta- tistička činjenica mješavine narodā, koji nipošto i nikako ne predstavlja uobičajeni proklamirani sadržaj kozmopolitizma i multikulturalnosti, dakle, prožimanje kul- tura, dobar suživot i skladnu snošljivost mnogonarodnoga stanovništva. Obrnuto, slučaj austrijske Pule primjer je kako nepripremljena, neprimjerena, naprasita i pri- silno nastala multietničnost grada stvara i izvor je mnogim političkim tenzijama, Zadra“, Geoadria , br. 1, Hrvatsko geografsko društvo – Zadar, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2004., str. 61 (Tablica 7). 42 Ivo Goldstein (ur.): „Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet: politička i vojna povijest, religija, književnost, likovne umjetnosti, znanost i tehnički razvoj, glazba, film, sport“, Novi Liber, Zagreb, 1996., str. 342. 43 Filip Tomić, Mario Strecha:„Zagreb raste: prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća u komparativnoj analizi“, Historijski zbornik , br. 1, Društvo za hrvat- sku povjesnicu, Zagreb, 2016., str. 38-39, Tablica 2. 44 „U ukupnom broju stanovnika na teritoriju koji je danas, sukladno teritorijalno-upravnoj podjeli, određen kao Istarska županija, stanovništvo Pule 1880. čini 15,9 posto, 1900. – 18,4%, a 1910. nešto više od četvrtine ukupnog stanovništva, odnosno 25,2%.“ Davor Mandić:„Utjecaj razvoja brodogradilišta Uljanik na demografsku sliku Pule“, nav. dj., str. 275.