Nova Istra

272 OGLEDI Miodrag KALČIĆ Kamo srlja sam grad, posve u službi i funkciji Austrijske ratne mornarice, ra- zotkrio je davne 1874., dakle u doba tek započete i još uvijek vojno nepotpuno iz- građene mornaričke Pule, kritički zapis francuskoga novinara, putopisca i crtača Charlesa Yriartea (1832. – 1898.), koji uvjerljivo dočarava militarističku hladnoću i vojno ozračje Pule: „To je svijet vojarni, radionica, skladišta, spremišta s golemim bazenima, škverovima, dokovima, gimnastičkim dvoranama, bolnicama, vježbali- štima; sve je čisto, pravilno, uredno, sređeno, izvučeno kao pod konac, nezanimlji- vo i službeno. (...) Austrija je, pored stare mletačke Pule, podigla vojni grad i platila ga suhim zlatom. Sve je u njemu umjetno, pa čak i tlo; posvuda su minirali stijene da bi podigli zgrade, te su čak i stabla, metodično poredana s obje strane puta, koja naizgled nesmetano rastu, zasađena u korita iskopana u kamenitu tlu.“ 8 Neugodan ugođaj fortificirane Pule (i njezine luke) doživio je – ne sluteći da će (od 1890. do 1894.) u tom grozomornom i prosperitetnom vojno-mornaričkome gradu postati ravnateljem njemačke Državne gimnazije – i sedam godina kasnije, 1881., profesor (povijesti, zemljopisa, latinskoga i njemačkoga) i putopisac Franz Swida (1852. – 1939.) uplovljavajući u puljsku luku: „Čim je naš brod prošao pored otoka Sv. Jero- lim, već smo plovili, između stjenovite Punte Christo i rta Kompare, puljskim kana- lom, predlukom koja zalazi gotovo dvije morske milje u kopno i vodi u pravu luku. Već ovdje nas je obuzeo ratni ugođaj okruženja. Pri uplovljavanju sa svih uzvisina i desno i lijevo, sa svih rtova, buljile su u nas i išle nam ususret utvrde koje bi postoja- nom unakrsnom vatrom znale zadržati svakoga neprijatelja. Najjača utvrda, iako ne i najveća, nalazi se upravo pred nama na otoku – Fort Franz. Domet njenih teških topova, koji prijeteći bulje iz ružičastih kazamata prema nama zahvaća cijeli kanal, sve tamo do Brijunskih otoka.“ 9 Polustoljetna hitra i u osnovi neuredna gradogradnja stvorila je nedvojbeno grad (kakvoga i danas poznajemo) oko središnjega Pomorskog arsenala (brodarnica i bro- dosprema) s brodogradilištem (tvornicom bojnih brodova, škverom s mnoštvom ra- dionica i skladišta za opskrbu ratnih brodova), koji se protezao većim dijelom (pet šestina) po južnoj obali zaljeva usred grada, bezobzirno mu uskraćujući mediteran- sku rivu i more. U kratkom vremenu nastala je šarolika skupina ponajprije mornarič- kih i vojnih zgradurina (s pratećim objektima), zatim javnih, prosvjetnih i kulturnih ustanova te raznih stambenih zdanja (između vojarni i tvrđava) s potrebitom grad- skom infrastrukturom i urbanim elementima, ali hladnoća i strogoća vojno-mor- naričkoga grada bez gradske slobode dominantno je tlačila gradskost i urbano za- 8 Charles Yriarte: „Putovanje Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom: u vrijeme ustanka 1875.- 1876.“, Naklada Stih, Zagreb, 2006., str. 23. 9 Franz Swida:„Krain, Küstenland und Dalmatien“, Verlag von Karl Graeser,Wien, 1882., str. 104.