Nova Istra

270 OGLEDI Miodrag KALČIĆ Istarskoga poluotoka. Ubrzana stihijska izgradnja urušenoga, praznoga i zamrloga mediteranskoga grada Pule (duge i burne povijesti od slavnoga rimskog do mletački devastiranoga grada u pitomom i dobro zaštićenom prirodnom zatonu) ozbiljnije je započela nakon za Austriju izgubljene Venecije (1866.), ondašnje austrijske ratne luke, i zatim nesmiljeno i silovito nastavljena do okončanja Velikoga rata (1918.). Najvećim dijelom neuspjela improvizacijska kombinacija (austrijske) srednjoeurop- ske i pomorsko-vojne arhitekture (historicizma) rezultirala je nemediteranskim i militantnim urbanizmom glavne ratne luke Pula. Austrijski je „obrambeni sustav, danas poznat pod imenom Pomorska tvrđava Pula, građen od 1813. do 1918. Od ukupno 56 obrambenih kompleksa i građevina toga glomaznoga obrambenog sustava, na području se Pule nalazi 31“ 3 , bez vojarni, garnizona, mornaričkih škola, vojno-znanstvenih ustanova, zapovjedništava, baru- tana, oružarnica, skladišta i ostalih brojnih popratnih zdanja. Kako se grad razvijao, rastao i širio se, još su brže posvuda nicali svakojaki fortifikacijski objekti i masivne kamene utvrde (tvrđavne „grdobine“), netko će reći nagrđujući krajobraz Pule, pi- tomost prirodna zaljeva, vegetacijsko zaleđe i razvedenu gradsku obalu (samo usko- grudni zaljubljenici u vojno-tvrđavnu arhitekturu, zapostavljajući njihovu osnovnu namjenu, budimo ipak izravni i krajnje jasni, u arhitekturu ubijanja i smrti, vide u tim načičkanim ovalnim i pravokutnim kamenjarama tvrđavnu umjetnost, fortifika- cijsku ljepotu i estetiku grada!) 4 . Na širem području grada (Puljštine) niklo je uku- pno tristotinjak obrambenih zdanja, raznoraznih kamenih fortifikacijskih zidarija (čijoj se navodnoj ratno-obrambenoj skladnosti i savršenoj funkcionalnosti dive vojni povjesničari) 5 – od kojih su poneka, posebice ona u užoj gradskoj zoni (ali i na pe- 3 Krešimir Regan, Branko Nadilo:„Istarski kašteli: utvrde Pule i okolice (II. dio)“, Građevinar , br. 3, Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 2013., str. 291. 4 „Ljepota je tih naših utvrda u bezbroj fino oblikovanih detalja, često radom vrhunskih majstora i kamenoklesara, rafiniranog talenta, ali najviše u čistoj, gotovo suvremenoj kompoziciji kamenih pročelja i korpusa utvrda usidrenih u živoj stijeni i utopljenih u brežuljkasti krajolik grada, s ko- jim čine organsku cjelinu ne samo po korištenom materijalu već i po arhitektonskoj kompoziciji. Tu nema bezličnog oponašanja starih oblika, već se uočava prožimanje sklada i ravnoteže izme- đu znanosti fortifikacija i oslobođene umjetnosti arhitektonskog oblikovanja koja već sredinom XIX. stoljeća zadivljuje svojom čistoćom oblika...“, Attilio Krizmanić:„Pulska kruna: pomorska tvrđava Pula, fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja“, knjiga 1, Čakavski sabor, Žminj, 2008., str. 51-52. 5 „Izrazit i poseban duh druge polovice 19. i početaka 20. stoljeća, u periodu mnogih tehničko- tehnoloških izuma i inovacija, stvorio je fortifikacijski sustav Pule koji je gotovo sve brežuljke tehnički usavršio i doradio bez pretjerana mijenjanja općeg izgleda terena. Ustvari, zadivljuje njihova arhitektonska prilagodba i u odnosu na grad, zemljište, materijal i zadatak.“ MarioWer- has:„Razvoj fortifikacijskog sustava ratne luke Pula“; u: Maja Cerić, Mirela Mrak (ur.):„Zbornik javnih predavanja 3“, Državni arhiv u Pazinu, Pazin, 2015., str. 141.