Nova Istra

266 OGLEDI Vladimir TOMAŠ 7. ZAKLJUČAK U radu smo ponudili moguće čitanje i interpretativno-teorijsku analizu (dijela) pje- sničkoga korpusa nedovoljno primijećene i zapostavljene hrvatske postmoderni- stičke pjesnikinje (u stilskom pogledu riječ je o pjesnikinji avangardne provenijen- cije) Nade Grubišić. Metafore tijela, traumatično proživljene tjelesnosti i patnje kao krajnjega ishoda mnogih turbulencija i nesuglasja duha i tijela kao dvaju oprečnih entiteta izdvajaju se kao ključno načelo i supstrat motivsko-tematske, jezične i se- mantičke razine svih u radu analiziranih pjesničkih zbirki Nade Grubišić. Tjelesna se motivika u pjesničkom pismu Nade Grubišić izražava uvođenjem motiva unutar- njih i vanjskih organa koji postaju ključni motivi pjesme na koje se nadovezuju kako ostali motivi, tako i razičite semantičke intervencije i aluzije. Navedeni se aspekti grupiraju u iznimno labilne supstance i djeluju kao jezgreni nositelji gotovo svake pjesme, ali se njihova struktura često razbija različitim pjesničkim refleksijama i za- letima u neočekivana diskurzivno-semantička polja kojima se, osim ritma pjesme, narušava i ritam nikada ustaljenog glasa lirskoga subjekta. Takva je predstavljena stvarnost, ali i opsjednutost reminiscencijama na kojima se ovakva pjesnička stvar- nost i začela, koliko potresna, toliko i pjesnička, odnosno čovječna te Nada Grubišić indukcijskom logičkom metodom zapravo progovara o postavkama svijeta u koje- mu se „dvostruka ona” (žena pjesnikinja i žena lirski subjekt) ne snalazi i češto upa- da u tjelesna i duhovna klonuća, ali ga ipak u stanjima stabilnosti i spokoja tumači kao empirijski kompleks koji joj razara sadašnjost. Tri su vremenske razine ispresi- jecane različitim refleksijama i uglavljene u iducirano preživljavanje u vremenu inti- mnih i društvenih anomalija koje narušavaju bitak i bivstvovanje lirskoga subjekta u gotovo grotesknom postojanju. Upisanost tijela, tjelesnosti i patnje u Grubišićkinu pjesničkom opusu samo su neki od aspekata (možda najbrojniji i najupečatljiviji) pjesništva ove nadarene hr- vatske pjesnikinje koja je zbog (ciljane i namjerne) izoliranosti i tradicijskoga bun- ta ostala neprimijećena i prešućena u hrvatskoj kritičarskoj i čitateljskoj recepcijskoj domeni. Zbog iznimne pjesničke autentičnosti i darovitosti, razorne poetske sna- ge i bogate stilske obojenosti izraza, zbog dubokog doživljavanja duhovnosti tijela i poezije kao iskonske potrebe i nužnoga oružja u svijetu punom (pjesničkih i zbilj- skih, intimnih) briga i nemira, naglašavamo da je dužnost hrvatske teorijsko-kriti- čarske scene konačno dočekati Nadu Grubišić na velika „svjetopoetska” vrata i time joj omogućiti ispunjenje onoga čemu je zasigurno cijeli život stremila u odnosu kako prema svome mitskom i/ili zbiljskom ljubavniku, tako i prema svim ljudima, a to su ljubav, istina i dubinska emotivna proživljenost svijeta, vremena i svih njegovih (meta)pojavnosti.