Nova Istra

264 OGLEDI Vladimir TOMAŠ tičkih zadiranja u bitak bića, stvari i pojava – dakle, smrt označava rastanak sa „sta- rim“ tijelom i umom, ali i skidanje svih životnih nanosa i ulazak u novu, duhovno modeliranu stvarnost. U Gibraltaru , naime, dolazi do spomenute sumacije semantičkoga sloja u prvome redu, ali i redukcijskog postupka pročišćavanja vlastitoga pjesničkog jezika kojim se u ovoj zbirci naglašavaju osnovne motivsko-tematske preokupacije i miješaju različi- ti diskurzivni sustavi, čime se zapravo nenametljiva gustoća Grubišićkine sintagme, odnosno sintakse koja je poetološki polifunkcionalna, profilira i funkcionira na više stilskih razina. Fluidni se stihovi prelamaju jedan preko drugog pjevajući o gotovo svim pojavnostima Grubišićkina svijeta, ali i onoga koji supostoji s njezinim. Gibral- tar – taj mitski, sveti prostor koji Grubišićka uspoređuje s Božjim odajama mjesto je ekstaze i iluzija, prostor u koji se smjestio sav Grubišićkin zamišljen i izmaštan svijet od kojeg je ostalo tek preživljavanje u mašti, umjetnosti, odnosno u poeziji. Spominjanjem Boga, čovjekova odnosa prema Bogu (ili kruhohoda , kako bi na- pisala Nada Grubišić), ali i onoga tajnovitog porječja iz kojega je došla „djevojčica iz porječja“ i počela ispitivati i ispisivati svijet, Nada Grubišić zaokružuje svoju pjesnič- ku priču premreženu različitim sustavima koji se zapravo (poput života) u naizgled hermetičnom izrazu i učenju reduciraju u spoznajnu jednostavnost i protočnost mi- sli te poimanja svijeta i vremena – intimnog, skupnog i, na koncu, univerzalnog. 6. PRIMARNA POETOLOŠKA ZAPAŽANJA O PJESNIŠTVU NADE GRUBIŠIĆ Vremenom određena kao postmodernistička pjesnikinja, Nada Grubišić stilski pri- pada modernim pjesnicima avangardne provenijencije zbog vidljivih utjecaja, ali i interpoliranja elemenata neoekspresionizma (Maroević, 2000.: 130), nadrealizma i simbolizma (naglašeno) u svoje pjesničko pismo. Ekspresionistički su elementi pri- kazani kroz odjeke tjeskobe, straha i panike u svijetu koji je doživljen kao kaos bića, stvari i pojava. Naime, vizualizacijski postupak asocijativnog povezivanja i opojmlji- vanja stvarnih i umnih slika dovodi do stvaranja paralogičnih zaključaka, ali i sra- slosti osjetilnog i vizualnog, koji rezultiraju raznim tjelesnim i erotskim ekstazama, odnosno rascjepima vlastitosti u vlastitome svijetu i amnezijskom mikrokozmosu lirskoga subjekta. Osjeća se u njezinu pjesništvu, naime, konstantni prigušeni lju- bavno-egzistencijalni krik koji je tek poetski supstrat na koji se nadovezuju (pred) osjećaji razdora vlastitosti, ali i tuđosti kao kompleksa nezdrave simbioze dvaju ti- jela. Nadrealističke pjesničke slike miješaju se s oniričkim, halucinacijskim vizija- ma raznih razina svijesti preko kojih se odstvarivanje stvari povezuje s nadrealnim poniranjima u semantiku bitka lirskoga subjekta. Simbolizam se očituje u tjelesnim