Nova Istra

229 Josip ŠIKLIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA X. U proteklih pet desetljeća Čakavski sabor plodnim je kulturnim i znanstvenim pro- gramima, projektima i manifestacijama povezao afirmirane umjetnike, znanstveni- ke, kulturne djelatnike, političare, radnike i obične žitelje iz većih i manjih naselja, te stvarao uvjete da i ta manja naselja, koja su u stanovitom smislu bila zatvorena, preko katedara Čakavskoga sabora, od Istre do Kvarnerskog primorja i otoka, otvo- re svoja vrata ne samo domicilnom stanovništvu već i mnogim istaknutim znan- stvenicima, umjetnicima i kulturnim djelatnicima, entuzijastima i ljubiteljima za- vičajne baštine, da artikuliraju i realiziraju, više ili manje, dugotrajne i kontinuirane specijalizirane znanstveno- kulturne programe, projekte i manifestacije šireg i trajnijeg domašaja. Čakavski sabor je „od samog početka zastupao teoriju vertikalnog rasta kulture na podlozi tradicije i endemičnosti, a ne kulturtregerskog ‘širenja’ iz tradicionalnih metro- pola, što je u širem smislu i preduvjet za stvarnu deprovincijalizaciju. (...) Čakavski sabor je svoju kulturnu akciju zasnovao na filozofskim i društvenim postulatima participacije“. 35 Time je otvorena mogućnost (su)djelovanja u kulturnom stvaralaš- tvu najširih slojeva stanovništva zainteresiranih za kulturni život u kojemu će se i obični ljudi osjećati kao dionici kulturnoga ili umjetničkoga čina, a ne samo kao pa- sivni promatrači. Plejada Istrana, Primoraca i otočana značajno je pridonijela tomu da se Istra – svojom poviješću, kulturom i posebno čakavskim dijalektom – konačno integrira u hrvatsku povijest, kulturu, lingvistiku i druge znanosti i discipline, i to znanstve- nim metodama, ne podcjenjujući pritom doprinose romanskih, germanskih i dru- gih kultura. Čakavski sabor je, u određenom pogledu, djelovanjem ispunio dotad prazan pro- stor te osmislio i dorekao neke bitne dvojbe kulturne politike i akcija u Istri i Pri- morju. Nastojao je, ponajprije, ukazati na potrebu vrednovanja doprinosa koji je Istra dala hrvatskoj kulturi, kao i na njen udio u europskoj kulturnoj riznici, nasto- jao je pokazati povijesni kontinuitet visoke kulturne i civilizacijske razine te huma- nističku konstantu istarskoga pučkog elementa. Potaknuo je, između ostaloga, pi- tanje fenomena dijalektalne poezije i njezina mjesta u društvu.„Čakavsko je narječje ili dijalekt uopće, a čakavsko pjesništvo posebno, stavljeno u red (...) participatora određene kulture. Drugim riječima, čakavsko narječje nije narječje drugoga reda. 35 Marijan KALČIĆ, Što je Čakavski sabor , Rijeka, 1973., 8.