Nova Istra

207 Davor MANDIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA će biti jedan od pokretača i stvarni urednik novog emigrantskog glasila čiji prvi broj pod imenom Istarski glas nosi nadnevak 18. studenoga 1939. 48 . Programski je bio određen kao glasilo opozicije Savezu i glasilo Saveza istarskih emigrantskih udruga u Hrvatskoj te naprednog istarskog omladinskog pokreta. Črnja kao pripadnik na- prednog istarskog emigrantskog omladinskog pokreta, razočaran podjelama i poli- tikom vodstva, kao suradnik novoga glasila krajem iste godine upozorit će da se ne smije zatvarati oči pred činjenicama o stanju u istarskoj emigraciji jer da bi to zna- čilo isto što i pomagati zlo. Piše da se „(...) jedni bore s narodom, drugi bez naroda i protiv naroda (...)“ i da pseudoemigrantski borci „(...) mogu biti sve samo ne borci za visoke ideale jednog divnog naroda kao što je naš (...)“. Prilog zatvara pitanjem: mogu li osobe koje su dugo na čelu emigrantske organizacije davati smjer rada i dje- lovanja; „(...) kakav nam biljeg mogu dati ti ljudi (...)?“ 49 . Nakon nekoliko najava izdanja zbirke čakavskih pjesama Zvane Črnje i Ivana Bostjančića, s predgovorom Franje Pavešića, dviju u svibnju 1939. i treće u veljači 1940., konačno u svibnju 1940. novi nakladnik Istarska naklada objavljuje zbirku s predgovorom Mate Balote pod naslovom Istrijanska zemlja , koju će odmah nakon izlaska krajem svibnja 1940. državno odvjetništvo zabraniti i zaplijeniti 50 . Ukupno je objavljeno 12 Črnjinih pjesama od kojih pet ( Besedi drage , Pakal , Školan , Istrijan i Križi ) prethodno nije objavljeno u emigrantskom glasilu. U siječnju 1941. partijskim kanalom Črnja na Sušaku dobiva primjerke ilegalnog biltena Naša borba nastalog u Zagrebu, a namijenjenog istarskim emigrantima izvan 48 Zanimljivo je da je Ernest Radetić 25. kolovoza 1939. u br. 34 objavio vijest da je u tijeku osniva- nje zadruge Istarske naklade koja se upisala u Gospodarsku slogu i koja će izdavati Istarsku reviju te da je predsjednik zadruge dr. Ante Frlić. Zadruga je utemeljena 27. rujna 1939.„za izdavanje knjiga i publikacija“, a list je izlazio petnaestodnevno na četiri, a za Uskrs i Božić na osam stra- nica. Kao urednik i upravitelj bio je naslovljen Josip Brečević, dok je list zapravo uređivao Tone Peruško. Posljednji broj lista izišao je 17. kolovoza 1940. kada ga je vlast zabranila. 49 Istarski glas , br. 3-4, 23. prosinca 1939. 50 Izdanje zbirke najavilo je emigrantsko glasilo Istra 5. svibnja 1939. u br. 18. Objavili su da je cijena u preplati 10 din, a da se narudžbe i novac šalju na adresu: Ivan Črnja, Draga – Tijani 15, Sušak. U broju 20 od 17. svibnja 1939. na 4. str. uredništvo objavljuje Črnjinu pjesmu Ugnjišće uz napomenu da je pjesma iz zbirke čakavskih pjesama Ivana Bostjančića i Zvane Črnje koja izlazi iz tiska uz predgovor Franje Pavešića. Tko želi knjigu, neka smjesta pošalje preplatu od 10 dinara na spomenutu Črnjinu adresu i usto se traže povjerenici radi „raspačavanja zbirke“. Kako zbirka iz tehničkih razloga nije mogla biti tiskana, u veljači 1940. javnost je obaviještena da je izdavanje knjige preuzela novoosnovana Istarska naklada te da izlazi u najskorije vrijeme pod naslovom Istrijanska zemlja ( Istra , XII., br. 9, 28. II. 1940., str. 3). Pozivajući se na vijest iz Istarskoga glasa , Radetićeva Istra u broju 23 od 6. lipnja 1940. objavljuje da je državno tužilaštvo u Zagrebu zaplijenilo zbirku čakavskih pjesama Istrijanska zemlja Ivana Bostjančića i Zvane Črnje s predgovoromMate Balote.