Nova Istra

189 Davor MANDIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA dijalektu u istoj rubrici objavljuje drugu pjesmu Moje selo – sliku njegova djetinj- stva, tužaljku o rodnom selu, o selu u kojem je vela crijevka, podeštarija, malinac, dvanajestak malih kućic, kasarna karabinjera i pržun u ken ljude zapiraju, u kojem je mižerija, a kmeti trukinjevega kruha želiju, a svaki čentezim Govijernu va Romu moraju dat, te kratku priču sa socijalnom tematikom Na cesti koja vodi u predgrađe 7 . U ožujku 1938. s tek napunjenih sedamnaest godina Črnja aktivno sudjeluje u osni- vanju Omladinske sekcije emigrantskog društva Istra na Sušaku. Aktivan je u osvje- šćivanju onih mladih emigranata koji nisu bili uključeni u rad novoosnovane sekcije te doprinosi okupljanju i ujedinjenju ne samo mladih Istrana, emigranata na Sušaku, već i onih s dužim stažom u emigraciji. Sušačka će Omladinska sekcija predlagati i održa- vanje pretkonferencijskih sastanaka omladinskih emigrantskih organizacija i promi- cati potrebu jedinstva, tražiti isticanje ciljeva. Tako će inicijativom sušačke Omladin- ske sekcije, čiji je jedan od najaktivnijih članova Zvane Črnja, biti osnivane omladin- ske sekcije Društva u Slavonskom Brodu, Beogradu, Osijeku, Subotici... U Zagrebu 5. i 6. lipnja 1938., zajedno s AugustomVivodom 8 i DušanomTumpićem 9 , Črnja je predstavnik sušačke Omladinske sekcije na Prvome savjetovanju istarske emigrantske 7 Istra , god. X., br. 14, 15, 16, Uskrs 1938., str. 17. 8 August Vivoda Arsen rođen je 7. ožujka 1917. u VelomMlunu (Buzet). Godine 1936. emigrirao u Jugoslaviju i nastanio se u Sušaku. Zapošljava se u Tvornici papira. Tajnik je sušačke Omladinske sekcije emigrantskog društva Istra i aktivist URSS-a. Sudionik NOB-a od 1941. kada postaje i članom KPH. U partizane odlazi 13. ožujka 1942. Osnivanjem Prve istarske partizanske čete Za- povjedništvo II. Primorsko-goranskog partizanskog odreda postavlja ga za politkomesara satnije. Krajem kolovoza ili prvih dana rujna 1942. sa skupinom boraca prelazi rapalsku granicu i dolalazi u Istru. Nakon ofenziva policijsko-sigurnosnih snaga i napada talijanske vojske na Prvu istarsku par- tizansku četu, satnija je opkoljena 5. prosinca 1942., a borci se izvlače iz obruča i dio se, među njima i Vivoda, povlači na Brkine. Poginuo je u sukobu s talijanskom vojskom kod sela Rijavec, 13. ožujka 1943. Narodnim herojem Jugoslavije proglašen je ukazom predsjednika SFRJ 26. rujna 1973. 9 Dušan Tumpić, rođen je 1914. u Puli, a iz Pule zajedno s majkom od talijanskih vlasti protjeran početkom siječnja 1921. preko mosta na Rječini u Kraljevinu Jugoslaviju. Obitelj se nastanju- je u Zagrebu, u Istarskim barakama na Ciglani. Već sa 16 godina aktivist je revolucionarnog omladinskog i radničkog pokreta. Pohađa Učiteljsku školu u Zagrebu. Ujesen 1931. sudjeluje u osnivanju Omladinske sekcije društva Istra u Zagrebu. Član je SKOJ-a od 1935., a kao učitelj bez namještenja vodi čitalačke grupe kod naučnika kožarske struke pri URSS-u. U partizane odlazi 1941. i djeluje u Slavoniji. U suglasnosti sa ŠtabomVI. korpusa, ujesen 1943. na osobno traženje, zajedno s Franjom Debeucem, Danielom Kovačevićem, AleksandromTuhtanom i Niki- com Pavletićem, krenuo je preko Žumberka i Like u Istru. Kako se u to vrijeme održavalo Drugo zasjedanje ZAVNOH-a, sudionik je zasjedanja ZAVNOH-a i nosilac iskaznice delegata, br. 149. U Istri sudjeluje na Prvom partijskom savjetovanju KPH za Istru u Brgudcu, u prosincu 1943., sudionik je i Okružne konferencije SKOJ-a za okrug Buzet održane u Trsteniku (27. ožujka 1944.) te Oblasne konferencije USAOH-a za Istru na Učki (1. travnja 1944.). Ujesen 1944. odlazi u vojne postrojbe i djeluje u Prop-odjelu 43. istarske divizije.