Nova Istra

144 Ivana Paula GORTAN-CARLIN, Novigrad PAVLE ISTRIJANAC: ZVANE ČRNJA I PROMIŠLJANJA O ISTARSKOJ NARODNOJ GLAZBI Sažetak Glazba je zvuk koji nas okružuje. Ona je u nama, dio nas i oko nas. Kad kažemo glazba, najčešće pomislimo na pjevanje, sviranje ili na koncert, bilo kojeg žanra. No, svaki glas ima svoju boju, svako slovo ima svoj zvon. Stoga je izrečena pjesma tako- đer glazba u širem smislu. Zvane Črnja u esejima promišlja, između ostalog, o čakavskom dijalektu, govoru, jeziku, pjesmama. Za ovaj rad preuzete su neke Črnjine misli, definicije i zaključci vezani uz glazbu, ali i šire. Te misli postavljene su u suvremeni kontekst, a rečeno se povezuje ili nadograđuje novijim istraživanjima u funkciji promišljanja o nacio- nalnom identitetu u glazbi i identifikacije istarskog glazbenog idioma u folklornoj, umjetničkoj i zabavnoj glazbi. U radu je istražena i analizirana pjesma Zaspal Pave , zabilježena u zbirkama na- rodnih pjesama, ali i u tiskanim notnim zapisima Matka Brajše-Rašana, Ivana Ma- tetića Ronjgova i Nedjeljka Karabaića. Ključne riječi: dvoglasno pjevanje, istarska narodna glazba, Ivan Matetić Ronjgov, Nedjeljko Karabaić, Zaspal Pave, Zvane Črnja O regionalnosti i identitetu u glazbi Črnja 1961. godine piše kako je na području estetskog vrednovanja ideja i pojava neodrživo mišljenje da „čakavska lirika reflektira tek mali provincijski svijet /.../ koji /.../ ne može prerasti svoju regionalnu isključivost i zatvorenost /...jer / umjetnost se ne može kategorizirati na svjetsku, nacionalnu i regionalnu. Ona se javlja samo kao ljudska ili općeljudska kategorija. Regionalnih ili nacionalnih umjetničkih za- kona nema.“ (Črnja, 1988.: 28) Istarska folklorna glazba, dvoglasna pjesma (ili svirka) sa specifičnim uskim, ne- temperiranim, intervalskim razmacima prerasla je regionalnu isključivost i zatvo- renost. U Istri se njeguje folklorna glazba u različitim vidovima. Osim spontanog