Nova Istra

12 POEZIJA Tin LEMAC Možda prsnem ili odlutam lanenim valovima u nešto... Oluja se ne pita o svojoj simetriji. Prohodao sam. IZGUBIO SAM PODMETAČ ZA ČAŠU točnije šalicu. I to baš danas. Oko pet popodne. Dan kada se zibam između dviju mogućnosti i tražim nešto što će me rasplakati. Ma kako rasjeckati vrijeme, ponuditi stanku, utjeloviti se u bijelog kita ili na prozoru crtkati tanjurastog anđela? Nije vrijeme Končeta, ne! Dok ljudi vani ratuju pištoljima na vodu, meni voda vraća davno obećane prisege. Klopka je ipak postaviti klopku i otkoturati se u nepoznato u snijeg u ništa.