Nova Istra

11 Tin LEMAC POEZIJA POLAKO Jutros sam skuhao domaću prženu kavu. Promatrao kako se hladi i kako dim pravilno izlazi iz džezve. Usnuli duh probudio se iz jednog jedinog zrna i prosuo zvjezdani šećer. Djeca idu u školu, radnici kasne na željeznicu, a sirotinja skuplja boce iza obližnjih samoposluga. Noću ostavljam prozore otvorenima. POČELI SU BLAGDANI, a ptice nisko lete. Gledam olujno nebo. Razmišljam ziba li se oluja u kolijevci od sna. Moje su oči pune sjete udaljenog neba i bliskog stabla.