Nova Istra

88 tvu i prevođenju poezije 11 . Prevodila je s talijanskoga i francuskoga. Najpoznatiji su joj prijevodi francuske trubadurske poezije iz eseja o trubadurkama 12 . Najbolje se osjećala i snalazila u svijetu knjige, točki susreta prirode i ljudsko- ga stvaranja; poezija čovjeku omogućuje da spozna Boga i dodirne apsolut, ona je spoj materijalnoga i duhovnoga, ravnoteža i savršenstvo. Ono savršenstvo kojemu se Vlada posvetila i težila mu za svojih stvaralačkih dana. U razgovoru za „La Voce del Popolo“ Vlada kaže: „(...) mogla bih reći da se osjećam kao hodočasnik koji je davno krenuo prema određe- nome cilju, koji je na trenutke aluzivan, na trenutke jasan. Put koji se postupno obogaćuje novim elementima, iako vjeran zadatku putovanja, a putovanje je pisanje. Ne znam što mi sprema budućnost. Već imam nekih zamisli, ali s obzirom na to da sam vrlo samo- kritična, često uništavam napisano. No, u svakom slučaju, od grčke filozofije, koju zovem divljom, prešla sam na srednjovjekovnu koja me približava duhovnoj lirici. (...) Jer, kako nas upozorava njemački pjesnik Friedrich Hölderlin, ‘Ono što ostaje, dar je pjesnika’ .“ 13 Lorena Monica Kmet, Buje 11 Susret prevoditelja u studenome 2007. priredilo je Pučko otvoreno učilište Buje. Na njemu su, uz Vladu Acquavita, govorili i Neven Ušumović, Tatjana Peruško te Lorena Monica Kmet. Susret je vodila Snježana Pejović. 12 Le trovatrici, poetesse per amore ,„La Battana“, EDIT, Rijeka, br. 153/154, srpanj-prosinac 2004., str. 82-98. 13 Intervju: Il bisogno di scrivere della pellegrina Vlada Acquavita ,„La Voce del Popolo“, Rijeka, 2007. PRILOZI O ZAVIČAJU Lorena MONICA KMET