Nova Istra

86 Hölderlin, Rilke, Jung, Nietzsche, Vettori, Mallarmé, Valéry, Gide, Borges, Emily Dickinson, Simone Weil i mnogi drugi. Herbarium mysticum nastavak je putovanja duše, no duhovni i filozofski svijet za- ogrće se sada srednjovjekovnim imaginarijem. Djelo je pisano u stihu i prozi te pro- žeto srednjovjekovnom simbolikom. Zamišljeno kao drevni herbar, katalogizira bilje i otkriva mu značajke i svojstva, često magijska. Sastavljeno je od sedam cjelina ( In- cipit Herbarium mysticum , Scriptorium , Plantatio rosae , Vrtovi i cvjetnjaci , Poezija za glazbu , Herbarium i Pohvale ) te upotpunjeno Komentarom i Bilješkama. U Incipitu pjesnikinja priziva ljubav Heloize i Abélarda te u mašti s tom ljubav- nom pričom povezuje mali samostan svetoga Elizeja u blizini Castruma Bulge , od- nosno drevnih Buja. Tako započinje svoje duhovno putovanje, spaja prostore i vrije- me, odlazi i vraća se. Mlada redovnica Rubina, od rođenja zavjetovana Bogu, godine 1147. dolazi u iskušenje da izgubi nadu vjere ( nigredo ). No nebeska milost, a milost je uvijek i svjetlost, vraća je na pravi put ( albedo ) kroz tajnu cvijeća, poljskih cvjetova dragih Djevici Mariji, prvenstveno ruže i ljiljana. Na kraju se Rubina vraća u duhov- nu ravnotežu s Bogom, pronalazi „svoj vinograd“, vlastito unutarnje svjetlo. Drugi je dio smješten u Bijele Zemlje i Grožnjan, dva slikovita mjesta Bujštine, koje dijeli tek nekoliko kilometara. U osvit XII. stoljeća zamišljeni redovnik mini- jaturist u grožnjanskome skriptoriju ilustrira kodeks motivom ljiljana i pjeva bogo- ugodne napjeve. No, premda mu je dana Milost Božja, nakon nekog vremena on i njegov cvjetni kodeks stradaju u požaru, pa će nastati legenda o ljiljanima koji sva- koga proljeća niču u ruševinama samostana, jednaki onima koje je minijaturist sli- kao – moleći Boga rukama, a ne ustima. Treći dio Plantatio rosae sadrži pjesme o ruži: Bijela ružo, ružo crvena ; Unio mysti- ca , Mračna noć , Zora , Rosa mystica i prozni dio Laj Bijele ruže . Ponovno zbližavanje u prostoru: La Napoule blizu Cannesa primakao se malome mjestu blizu Umaga, Svetome Ivanu. La Napoule je u XX. stoljeću jedan američki ljubavni par obnovio za svoje ljubavno gnijezdo i posljednji počinak. Na drugoj je strani istarska legenda o prelijepoj djevojčici zatočenoj u dvorcu i hitroj lađi koja donosi oslobođenje. Dvije priče spojene su simbolom ruže. Vrtovi i cvjetnjaci četvrti su dio zbirke, tajanstveno i otajstveno savršenstvo sred- njovjekovna vrta, zapravo – ideje vrta. Jednako tako savršene su i pjesničke forme canso (kancona), alba , planh (plač) i plazer (užitak). Vrt kao izgubljeni raj, mjesto susreta filozofije i botanike, samostanski vrt strogo podijeljen i obrađen, uredan i uređen prema Božjim pravilima, s biljkama i cvjetovima koje dijele snažnu simboli- ku. No, uz vrt se vezuje i ljubavna poezija trubadurā i poneke trubadurke. Jedna je od njih Viola, Ljubica, u kojoj možemo naslutiti i Vladin glas. Kao usporedba tu je PRILOZI O ZAVIČAJU Lorena MONICA KMET