Nova Istra

307 Đuro VIDMAROVIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. žudnjom za afektima. Metafizička je teza i antiteza stvarnog i imaginarnog postojanja. Takav je čovjek spori milenijski Pegaz, putnik u vremenskoj kocki i svemirskoj kapsuli, a na koncu teški ogrtač u svom sarkofagu. Izgradio je apsurdne građevine, ugrožava pri- rodu i još uvijek stvara virtualni svijet u kojemu će poništiti sebe sama. Uza sve to, kao fiziološko biće on je nepotpun, nedovršen i funkcionalno neotkriven “. Svaka od Mužićevih osam cjelina svijet je za sebe i može se čitati kao samostal- no djelo. Sve su te literarno-misaone cjeline povezane u zajednički krug promišljanja i au- torove vizije smisla postojanja. Ovdje čine koncentrične krugove. Pisac pogovora, književnik Zvonimir Penović, ispravno naglašava kakao je Mužić „autor koji u svakom slučaju razjašnjava neke modifikacije uprisutnjenosti u svijetu živeći književni život na drugoj strani od već prepoznatih univerzalnih modela i pri- hvaćajući se posla unutar vlastite samoće pa zato i kaže da je samoća ‘osjetna spoznaja o sebi, a za sebe sama’ ( Preludij samoće ).“ Velik je to zadatak više namijenjen filozof- skome, nego književnome diskursu. Trebalo je promisliti, disciplinirati vlastiti govor i promišljanje, kako filozofičnost ne bi ugušila poetičnost iskaza. Kao što napisah, Arsen Mužić vješto se koristi koncentričnim krugovima u iska- zivanju svojih stavova, ali ponekad i literarnim elipsama. Tome prilagođava jezik, ri- tam, književne ukrase. Na trenutke služi se poetiziranom prozom. Rezultat je pro- fetski govor. Zbog toga ovu zbirku vrijedi pohvaliti, štoviše podržati je jer ovakav način književnog iskaza nije čest u našoj suvremenosti. Autori se odlučuju za čiste žanrove jer svako miješanje žanrova predstavlja stanovitu avanturu. Postmoderni- zam dopušta, štoviše inzistira, na miješanju žanrova i literarnom kolažiranju. Zbog toga se ova knjiga Arsena Mužića, ma koliko po sadržaju djelovala tradicionalno, može uvrstiti u postmodernističku struju suvremene hrvatske književnosti. Đuro Vidmarović, Zagreb