Nova Istra

306 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Đuro VIDMAROVIĆ Tko sebi danas ne postavlja pitanje: tko je normalan, ili jesam li ja uopće norma- lan? Životni sadržaji gaze nas, ubrzavaju nam rad srca, dovode do stresa i depresije. UAmerici je odavno postalo normalno imati vlastitoga psihoterapeuta. Bogatim ži- votnim iskustvom i prijeđenim intelektualnim putomMužić je stekao pravo s usklič- nikom napisati naslov ogleda: Biti, a biti normalan! Navodim ulomak: „ Nikada nije lako bîlo biti – a biti normalan. Izgledno i dok nitko nije ni sumnjao, mogao si jedino sebe sama u to uvjeriti. Oštre crte razuma za to nisu dovoljne jer se lako izbruse u nedostatku prave mjere stvari. Riječ ‘normalan’, koja se često izgovara u razli- čitim prilikama i nedoumicama, živopisno je oslikavanje stanja i simptoma pojedinca i društva. Nije više dovoljno pozvati se na zdrav duh u zdravu tijelu, kao ni na mudrost jutra i smirenost sumraka, pa potom na punu uravnoteženost iskušenika i, konačno, strah i strepnju od smrti jer i ti i svi drugi zakloni samo otvaraju sjene i bude sumnju. Zamjet- no, svi poznati i veliki, a malobrojni i odabrani ljudi su uglavnom čudni, dok na drugoj strani vage stoje oni mali obični i, recimo tako, normalni pojedinci. Bogohulno je velike dr- žati nastranima kad su baš oni mali, uistinu vjerni, heretici koji svojom servilnošću bježe od svake lomače. Stroge podjele danas nestaju pa je sve teže razabrati i odvojiti velike od malih, kao i razum od ludosti, pijanstvo od trijeznoće te bolest od zdravlja jer, napokon, igraju samo oni koji su tržišno aktivni, prepoznatljivi i vrijedni. Takvoj suvremenosti nije bilo proroka, a teško da ima i lijeka. Struktura svijeta je, dakle, posve odsutna od Stvori- telja i danas čini integrirano biće i izgubljenu stvarnost koja teleološki kreće k neprovjere- noj i besmislenoj apokalipsi... “ Na kraju„balade“ pitamo se o smislu prijeđenoga puta. Žudimo za slobodom, mi- slimo kako je donekle ostvarena, a zapravo živimo na lancu. Tko nas je vezao? Pro- čitajmo Mužićev ogled: Čovjek na papiru / čovjek na lancu : „ Čovjek je možda stvaran, vidljiv i opipljiv dok je živ, pa čak tjelesno i kad je mrtav, plošno položen kao truplo, a da pritom ipak nije posve i potpuno prepoznatljiv ni očito- van. On je istinska dvoslika sebe sama i portret en face i en profil. Ko prva i treća osoba jednine, kad se smije i kad plače. Ishitren je kao proljevena tinta na Starom i Novom za- vjetu. Bezuvjetno je neodgovoran za sebe i spram drugoga. Beskonačno zaveden s ovu i s onu stranu života. Motiviran kloniranim djelovanjem vivisekcije vlastite savjesti, prirod- no je neprirodan i sklon onostranosti. I kao takav, stoji na kušnji od biblijskih vremena do danas, potpuno podložan kulturi samopodignuta kulta altruizma i emancipirane krjepo- sti sve dok se ne domogne vlasti. Biološki biva vrijedan svoje spoznaje o bitku i sigurnosti o vlastitu postojanju, a oblikovan kao vladar, na vrhu je hranidbenog lanca u ovozemalj- skoj prirodi. Nastupa kao slikar prozirne planetarne svjetlosti i tame, ali je opijen slabošću doživljenih užitaka još od prvog ugriza u zabranjenu jabuku. Kao da je ciljano bezočan i svrhovit pulsirajući nulti ego, a još više slučajni instinkt samoodržanja potvrđen u ja- čanju jastva i u traženju alter ega. Bezazleno je biće organski poremećeno već ustrajnom