Nova Istra

28 FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE Darko DUKOVSKI Odmah nakon okupacije započela je sustavna čistka među službenicima javne uprave, a potom i među radnicima, državnim službenicima, učiteljima i drugim jav- nim radnicima. Premda je dogovorom u Londonu između Jugoslavenskoga odbora i talijanskog odbora za sporazum s potlačenim narodima Austro-Ugarske, od 7. ožuj- ka 1918. koji su potpisali Trumbić i Torre, bilo zajamčeno pravo„ ...narodnoj skupini u drugoj državi, da čuva svoju narodnu vlastitost... “, stanje u kojem su se našli pripadni- ci hrvatskoga i slovenskoga naroda bilo je više nego teško. Kada se analizira fašistička represija na ovim prostorima, pozornost treba usmjeriti na činjenicu da sustav repre- sije čine dvije jednakovrijedne komponente. Zakonska regulativa kao pravni temelj represije i cijeli spektar izvršnih organa različitog administrativnog porijekla kao neposredni izvršitelji na terenu. Posve je logično to da su talijanske vlasti prije svega pokušale uništiti institucije koje su stvarale i razvijale u narodu nacionalne osjećaje, odnosno brinule se za očuvanje nacionalnoga identiteta Hrvata i Slovenaca – kao što su škole, a s njima učiteljstvo, i kler. Instrumenti (izvršitelji) odnarođivanja bile su razne društvene organizacije, od kojih su neke postojale i prije rata ( Lega Nazionale , Dante Alighieri ), a sada su obnovile svoje aktivnosti, dok su neke nastale nakon rata, kao npr.: L’Opera Antonio Ortre ili Opera Nazionale di Assistenza all’Italia Redenta . S punim pravom u taj odnarođivački instrumentarij možemo uvrstiti i tendenciozni, slavofobični talijanski tisak. Istovremeno sa čistkom nacionalno i politički nepodobnih u organima uprave, sudstva i prosvjete, talijanska okupacijska vlast pozorno prati sve koji su doista bili ili koji bi mogli biti mogući protivnici talijanske vlasti. Prvih mjeseci 1919. godine Informativna služba talijanske vojske, odjel U, pripremila je samo za Pulu šest taj- nih popisa građana na kojima su se trebale primijeniti mjere cenzure pisama i poli- cijskoga nadzora. Njih 207 Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca, ali i Talijana, bili su ponaosob označeni kao„Croato propagandista“,„Croato astuto ed attivissimo“ „Cro- ato propagandista ostile all’Italia“,„Croatofilo”,„propagandista jugoslavo“,„propagan- dista jugoslavo pericoloso“,„pericoloso per spionaggio jugoslavo“,„Slavofilo modera- to“,„Germanofilo“,„Sloveno propagandista“, ili pak, uopćeno, jednostavno kao „pro- pagandista antiitaliano“. Neće proći dugo, a većina njih morat će emigrirati iz Istre. Fašisti su u Istri talijanizaciju provodili na dva načina: nezakonitim putem, nasi- ljem fašističkih skvadri, posebice u predfašističkom razdoblju, ali i kasnije, te od do- laska na vlast pa sve do kapitulacije Italije 1943., tzv. zakonskom regulativom. Povratkom predratnih iredentista, koji su kao dobrovoljci služili u talijanskoj voj- sci, te dolaskom talijanskih nacionalista, uglavnom„regnicola“ iz „starih provincija“, koji su u istarski stranački život unijeli neke nove impulse političke borbe, stvoreni su uvjeti koji su kasnijoj fašističkoj i nacionalističkoj ideologiji dali prvotnu organiza- cijsku formu. Naime, u lipnju 1919. godine za predsjednika udruženja „TT“ (Tren-