Nova Istra

88 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT boje sreće – boje ljudi!“ 136 Novost su ove serije i ozbiljni prozni pokušaji, prvenstveno kratke priče. Naju- spjeliji autori toga žanra jesu Zlata Fabris Knez i Dušan Čurić; uopće, prozni su tek- stovi gotovo u potpunosti uspjeli izbjeći strujanjima dominantne ideologije i pružili mladima prostor za razvijanje vlastitih fikcionalnih svjetova. 4. 5. 4. Uredništvo suradnicima Nova serija ponovno uvodi rubriku koju je list imao u„originalnoj seriji“, no ona se pojavljuje tek u nekoliko navrata. Usprkos tome, nanovo može poslužiti kao odgo- vor na pitanja o književno-estetskim prioritetima koje si je uredništvo zadalo. U prvoj polovini '70-ih godina uredništvo mlade suradnike upozorava na „neke davno utvrđene istine o kojima svaki stvaralac mora razmišljati svaki drugi dan“: za uspjeh nije dovoljan samo talent, već i uporan rad; stvaralaštvo nije oponašanje dru- goga, ali ni originalnost pod svaku cijenu; poeziju ne čini nizanje nerazumljivih ili lijepih riječi. 137 Naglasak koji je uredništvo ove serije pridavalo grafičkome obliku teksta već je spomenut u prethodnom poglavlju, no osim zbog grafičke nedorađenosti, objavlji- vanje tekstova odbijalo se i zbog nedorađenosti stila, nejasnoća i nelogičnosti u nji- ma. Redakcija se protivi usiljenoj duhovitosti, a i sama u odgovorima pokušava biti sve duhovitija i ironičnija (na sličan način na koji se Polet obraćao svojemu čitatelj- stvu koju godinu kasnije): „Ž. J. – Pula. My dear truli! Ich verstehen was ist das scrivere senca idea. It is very much disgrazia per menja koji – legere debet ili čitati mora. Ipak, dočitali smo do kraja i nismo se smijali ni kao ludi, ni kao Henri Murger. Kažu da je Bog, koga često spominješ, iz kaosa stvorio svijet. Zašto ti od svijeta pokušavaš načiniti kaos kad nisi bog da iz kaosa opet novi svijet stvoriš, a u literaturi i kaos mora biti baren čitljiv. – Razmisli suvislo pa nam smisleno piši makar i o besmislenim stvarima. Samo pazi da se opet ne izgubiš u šumi tuđih riječi, sentencija i da se ne upetljaš u niti neshvaćenog života izgubljene u valovitosti putanje .“ 138 136 Terzić, 1969.: 24. 137 Naš, 1973.: 24. 138 Isto: 31.