Nova Istra

35 Ljubica IVEZIĆ DVA PROFESORIČINA TEKSTA 1955.), a 1957. prve dijalektalne pjesmeMiroslava Sinčića – baladične: Lav ud kamika i Vzeli su mi i opisne: Gile i Daž ( Istarski borac, 4, 1957.), kojima prvi put uvodi u hr- vatsku književnost osebujan stari čakavsko-kajkavski buzetski govor. Istarski borac već je u prvim brojevima inicirao suprotstavljanja i borbe mišljenja u vezi s reformom škole i odgoja i svakomišljenje, svaki stav našao je svoje mjesto u glasilu. Bura u razredu , Otvorimo vrata đačkog doma , Vrisak trube , O nekim problemima iz škole , Do- bronamjerna Elo Gaz , Što se događa u Domu učenika u privredi i drugi članci otvorili su žive diskusije u upravama domova, na sjednicama nastavnih vijeća i na omladinskim sa- stancima. Ovakva široka koncepcija Istarskog borca bila je prihvatljiva svimprogresivnimnacional- nim i socijalnim strukturama u Istri i široj društvenoj zajednici.Na stranicama Istarskog borca naći ćemo autore različite dobi – od jedanaestogodišnjih pionira..., do Viktora Cara Emina, 84-godišnjeg istarskog književnika... Otvoren i dinamičan, Istarski borac ogledalo je stvarnih interesa, stavova i mišljenja, težnji i problema mlade generacije koja u svom glasilu i svojim glasilom u pravom smislu riječi postaje subjekt... i, naravno, ono što je već u prvom broju proklamirano – borac za novo , progresivno, protiv zabluda i devijacija. Istarski se borac razvijao i mijenjao. Smjenjivale su se generacije, obogaćivala se tema- tika prilozima za popularizaciju nauke i tehnike. Javljaju se eseji o suvremenoj knji- ževnosti Miroslava Bertoše, filmske kritike Petra Krelje, prilozi o radioamaterima Otona Ponikvara, prikazi kazališnih predstava Albina Crnoborija. Nove generacije novelista ne pišu o ratu i poraću, već se tematika proširuje na suvremene krize i otuđenja ličnosti, na svakodnevicu u selu i gradu u sudaru novog vremena s tradicijama i navikama, na svijet u sebi i svijet oko sebe u dinamičnom razvoju. Nastaje proza vedra i sumorna, obojena zdravim humorom i nostalgičnim raspoloženjima, bez artificijelnosti i literarnih izvješta- čenosti, uvijek iskrena, neposredna, istinita. Istarski borac mijenja izgled, format, opremu, sadržaj i stil priloga – u početku prevla- dava narativna proza, u novoj seriji prevladava poezija i lirska proza – ali ostaje dosljedan sebi i osnovnim stavovima s kojima je krenuo u život i djelovanje davne 1953. godine, što nije teško utvrditi na njegovim stranicama u prvoj seriji od 1953. do 1961., Glasu mla- dih 1962-63., Istarskom borcu (II) 1967-74. i IBOR-u 1976-79. Zbog svoje koncepcije Istarski borac imao je uvijek pritajenih neprijatelja. U prvom je redu smetao šovinistima svih boja i okusa.Talijanska iredenta je prigovarala prilozima u ko- jima se slikaju fašistički zločini ( Paljenje sela Pajer , Kokošari ). „Treba to zaboraviti“, kažu... Prigovarali su Istarskom borcu hrvatski nacionalisti zbog jezika i smatrali da bi ekav- ske priloge trebalo ijekavizirati, a srpski šovinisti zamjerali su sintagmi„istarski borac“ i tvrdili da je usko istarsko šovinistički, da je zatvoren samo za autentične Istrane.