Nova Istra

28 DVA PROFESORIČINA TEKSTA Ljubica IVEZIĆ U Pregledu književnosti s primjerima ... o zajedničkoj srednjovjekovnoj književno- sti ima dovoljno podataka, ali hrvatska srednjovjekovna književnost data je u najsa- žetijem pregledu bez primjera, osim jednog ulomka iz prikazanja „Muka Spasitelja našega“, a i tu se naglašava minorno značenje svega književnog djelovanja na našem tlu: „Nosioci hrvatske glagoljske književnosti bili su ponajviše samo niži svećenici, često bez dovoljno teološke i opće obrazovanosti“ 57 (a toliko su pismeni da prevode i prerađuju crkvene tekstove i pripremaju knjige za tisak! Kao i danas, tako je očito i onda za takav rad bilo potrebno jezično i teološko obrazovanje, op. Lj. I. ). U tom Pregledu nema ni spomena o „Istarskom razvodu“, a u „Ilirskoj čitanci za gornje gimnazije“ 68 nalazi se vrlo dobro odabran ulomak „Razvoda Istrianskog“ uz ovu informaciju:„Ovaj prevažni spomenik hèrvatskoga pismenstva imamo u glagolj- skom prepisu od g. 1546.; nu on je sastavljen g. 1325. pače u njemu se spominju li- stine spadajuće u jedanaesto i dvanaesto stoljeće. – Razvod je natiskan u 'Arkivu' iz rukopisa gdna Gaja“. 7 9 U Pregledu iz 1956. posvećen je velik prostor „glavnim evropskim predstavnici- ma renesansne književnosti“, da bi zatim naša renesansa bila prikazana još uvijek u sjeni talijanske, iako su već prisutna i novija saznanja o izvorima naše renesanse na domaćem tlu, npr. kad se govori o Držićevoj pastorali, ubačena je u kontekst o Dr- žiću opširna informacija o talijanskoj pastorali, ali ne da se pokaže kako je talijan- ska pastorala drugačija od Držićeve, već se stvara dojam da Držić u našu renesansu naprosto prenosi gotove modele, a uz Jeđupku , koja je još pripisana Andriji Čubra- noviću, kaže se doslovno:„...ali je i prvi pjesnik pokladne pjesme (maskerate) koju je prenio iz Italije ( ist. Lj. I .; u izv. podc., op. ur. )“. Naravno, nastavnici koji nisu slušali profesora Fanceva, primaju taj pregled doslovno i „prenose“ iz njega „znanje“ svojim učenicima, koji opet njima to isto „znanje“ vraćaju. U ovom Pregledu nema ni spomena o Baldu Lupetini, a Matija Vlačić pojavljuje se pod imenomMatija Flacić iz Labina u vrlo oskudnoj informaciji. U srednjoškolskim čitankama nije zastupljen nikakav tekst iz Tijesne zemlje ili Dragog kamena Mate Balote, ali učenik mora pročitati, recimo, pripovijetke nekog minornog pisca iz neke druge sredine s kojom ga baš ništa ne veže, i dobit će nega- tivnu ocjenu ako nije pročitao Glišićevu „Rogu“, a ni njegov nastavnik ne zna ništa dokazivati da nikakvog hrvatskog jezika u staroj književnosti nije bilo, a čakavština, to se već zna, ne može biti nikakav književni jezik kad se zna da je to dijalekt. 5 Pregled književnosti s primjerima , Školska knjiga, Zagreb, 1956., str. 7. 6 Antun Mažuranić, AdolfoWeber-Tkalčević i Matija Mesić, Ilirska čitanka za gornje gimnazije , Beč, 1856. 7 Isto, str. 4.