Nova Istra

26 DVA PROFESORIČINA TEKSTA Ljubica IVEZIĆ saboru u Poreču imali većinu zastupnika, jer je konzervativni austrijski izborni za- kon pogodovao ekonomski jačem stanovništvu, a to su bili pretežno Talijani. I mada je prema temeljnom austrijskom zakonu od 1867. g. priznata ravnoprav- nost svih zemaljskih jezika u školama, pa tako i u školama u Istri, talijanski vlasto- dršci u Istri vješto izigravaju taj zakon, i ako pratimo povijest školstva u Istri u drugoj polovici XIX. stoljeća, 1 3vidjet ćemo kako se hrvatska i slovenska djeca postupno ta- lijaniziraju. Jedno od najmoćnijih sredstava psihološki izvrsno smišljene talijanizacije našeg hrvatskog i slovenskog življa u Istri upravo je nastava talijanske književnosti, kojoj su iredentisti namijenili mesijansku ulogu. Talijanski učitelji smišljeno prešućuju sve kulturne i posebno književne vredno- te stvorene na ovom tlu u glagoljaškoj hrvatskoj pisanoj riječi, prešućuju nacionalnu pripadnost velikana kakav je bio Matija Vlačić, koji se svojim djelima na latinskom uključio u pisce evropskog renomea, a glorificiraju velikane talijanske književnosti i kod svojih slavenskih učenika stvaraju kompleks manje vrijednosti, duhovnog siromaš- tva i kulturne nemoći (kurziv ur. , u izvorniku spac.). Iz takve duhovne depresije nastaju težnje, naročito u gradovima, da se izjednači, da se identificira s onim tko vlada materijalnim i duhovnim dobrima. U gradovima raste broj Hrvata i Slovenaca – tzv. talijanaša koji će, iako još nisu talijanizirani, u talijanskom jeziku gledati dokaz visoke kulture i učenosti, koji će iz snobizma svoje ime i prezime talijanizirati, i u stranačkim borbama u Istri podržavati svojim glaso- vima i suradnjom talijanske političke stranke i talijanska nacionalna društva, kakovo je bilo školsko društvo „Pro Patria“, koje je u okviru društva „Dante Alighieri“ osni- valo svoje podružnice po Istri. 2 4 Svi ti politički i kulturni pritisci imali su tragičnu završnicu za vrijeme vladavine talijanskog fašizma u Istri, kad su talijanski fašisti u Istri uništavali sve što je dokazi- valo višestoljetno kulturno trajanje Hrvata i Slovenaca u Istri. Oni su išli tako dale- ko u svom vandalizmu da su glagoljaške zapise u kamenu nasilno čekićima nastoja- li otući, ali tragovi su tvrdoglavo ostali da svjedoče o jednom barbarskom negiranju hrvatske nacionalne kulture. 3 5 I dok naš vrijedni učenik u fašističkoj školi sa zanosom uči napamet izvrsne stiho- ve velikog Dantea, on ništa ne saznaje o kulturnoj baštini koju su mu ostavili auto- ri „Istarskog razvoda“, poznati i nepoznati popovi glagoljaši, prevodioci i prepisivači 1 Franjo Lajoš,„Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru“, Radovi Pedagoške akademije u Puli I. , Pula, 1968., str. 152-178. 2 Petar Strčić,„Narodni preporod u Istri“; Tone Peruško i drugi, Knjiga o Istri , Školska knjiga, Zagreb, 1968., str. 35-46. 3 Glagoljaška ploča na zidinama drevnoga hrama...