Nova Istra

191 Miodrag KALČIĆ TRI SVJEDOČANSTVA vinama Saveza socijalističke omladine Hrvatske, u broju od 19. veljače o. g. u napisu ‘Fotogenični lažopisac’ objavili niz uvreda i kleveta na račun našeg pulskog dopisnika Armanda Černjula. (...) Časopis ‘Ibor’ više ne izlazi.“ 58 Na izricanju presude popu- nili su dvoranu članovi Kluba i simpatizeri Ibora . Urezala mi se u pamćenje simpa- tična i pametna doskočica na početku sučeva čitanja presude koja je uobičajeno so- cijalistički započinjala: „U ime naroda osuđuju se...“; tada je netko iz publike upitno doviknuo (čini mi se Aldo Monfardin):„Tko je konzultirao narod?“ i, dakako, izba- čen je iz sudnice. Žalili smo se na prvostupanjsku presudu i žalba nam je djelomice uvažena te kazna smanjena, ali ne i vrijeme kušnje (javnoga djelovanja): „...utvrđuje im se kazna svakom od 1 (jedan) mjesec i 15 (petnaest) dana zatvora koja se neće izvršiti ako u roku od godine dana ne učine novo kazneno djelo.“ 59 Režirani sudski igrokaz potpuno je opravdao socijalistička očekivanja: osnovna nakana profesional- nih omladinaca i komunista Pule uspjela je: časopis Ibor ugašen je, a Književni klub „Istarski borac“ ukinut. Svaka čast! Presuda nam je, koliko je god ne priznavali i smatrali krajnje deplasiranom (kao što bi nikad umrli revolucionar rekao, u duhu tada tek puštene parole „I poslije Tita – Tito“, ne priznajem ovaj sud!), zatomila buntovništvo, razorila iluzije i srezala kri- la mladenačkoga zanosa. Osobno me presuda nije pretjerano uzdrmala niti suviše pogodila, ubrzala mi je socijalnu spoznaju i pomogla šire i dublje shvatiti u kakvom smo društvu živjeli, s kakvim sam sve bolesnim karijeristima, ambicioznim nezna- licama, političkim kukavicama, licemjernim i glupim ljudima dijelio (i dijelim) ovaj povijesno umoran grad (srećom, tada sam većinom bio u Rijeci i Zagrebu); s druge pak strane, otkrila mi je koliko je malo ljudi s kojima mogu dijeliti mišljenja, slobod- no surađivati i općenito dijeliti svoju s tuđom slobodom. Nakon četiri desetljeća situacija je slična, gotovo jednaka kao u propala bunta šez- desetosmaša Istoka i Zapada, umjesto socijalističke gazi nas demokratska diktatu- ra. Svejedno, jesu li to povijesni apsurdi napretka ili historijski paradoksi progresa, promjena nema. Udarna trojka tijekom ovih polemika u pisanju odgovora i reakcija na napade, koja se potpisivala uime Redakcije Ibora , bila je: Boris Biletić (zvani Bob, ne prema Bobu Rocku iz grupe TNT Alana Forda , nego stoga što su mu to bili inicijali, Bo. B., ispod članaka dok je honorarčio u Glasu Istre ), Ivan Pletikos (nadimkom Đova- ni) i ja (Kina). Uzgred, kad sam se već dotakao bluda politike, upravo smo nas trojica u nekom od rovinjskih druženja devet godina kasnije, krajem 1989., kad smo se rješavali Bro- 58 S. V.:„Posljedice uvrede i klevete“, Večernji list , Crna kronika, Zagreb, 28. svibnja 1980. 59 „Presuda u ime naroda“, Polet , Zagreb, 5. prosinca 1980.