Nova Istra

190 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ tom proglasiti nepoćudnima i to samo zbog spominjanja nas, groznih iborovaca) 55 . Što smo mogli očekivati u takvim okolnostima (meč je unaprijed dogovoren i reži- ran, socijalistički su suci komunistički odabrani i nagovoreni, unaprijed se znao si- guran pobjednik) – samo socijalistički nokaut. Tko je konzultirao narod? Okolnosti su početkom 1980. za jugoslavensku državu bile dramatične, smrtno dramatične. Doživotni (i u srcima mnogih besmrtni) predsjednik socijalističke Ju- goslavije,„najveći sin naših naroda“, u Istri i danas u mnogih obljubljeni i obožavani drug Josip Broz Tito, ozbiljno bolestan i dobrano star, već je jednom nogom bio u grobu (metaforično i doslovce; 20. siječnja 1980. zbog embolije i prijeteće gangre- ne Titu je u Ljubljani amputirana lijeva noga), a na životu ga je održavala jedino medicina.„Skoro nevjerojatno dugo liječnicima je uspijevalo osigurati dotok krvi u vitalne organe, pri čemu nije bilo moguće spriječiti stalno začepljivanje žila. Došlo je do niza sporednih pojava, koje su između ostalog ‘prisilile’ da Tita priključe na umjetne bubrege. Kliničko je stanje bilo tako komplicirano kao što ‘u medicinskoj praksi jedva da je ikada zabilježeno’. Pojavile su se poteškoće s jetrima, što je uzro- kovalo žuticu. Na kraju je smrt nastupila uslijed raspada perifernoga žilnog sustava i zastoja srca.“ 56 Jugoslavensko srce „najvećega sina naših naroda“, unatoč silnom me- dicinskom trudu, ugasilo se, otkucalo je svoje 4. svibnja 1980. u 15 sati i 5 minuta. Faraonski Titov pogreb bio je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu 8. svibnja, a mi smo, u tom jugoslavenski tužnom i patetičnom kontekstu, samo tjedan i pol ka- snije prvostupanjski osuđeni 57 : „Zbog uvrede i klevete u štampi krivično vijeće Op- ćinskog suda u Puli, kojem je predsjedavao sudac Dušan Mošnja, osudilo je Neven- ka Petrića (23), Borisa Biletića (23), Slavka Kalčića (26), Josipa Ivančića (28), Iva- na Pletikosa (22) i Miodraga Kalčića (23) (svi iz Pule) na po pet mjeseci zatvora, uvjetno na godinu dana. Optuženi su odgovarali zato što su kao članovi redakcije pulskog časopisa ‘Ibor’, glasa istarske omladine, u zagrebačkom ‘Poletu’, tjednim no- 55 „Na sastanku je prihvaćena ostavka glavnog i odgovornog urednika omladinskog lista ‘Pet’ Nenada Maljkovića. Podnio je ostavku kao izraz samokritike na osnovi zaključaka i stavova 24. sjednice Predsjedništva OK SSOH Pule, koja je raspravljala o dvadeset i trećem – posljednjem – broju lista ‘Pet’. Taj broj, naime, nije opravdao očekivanja nakon tromjesečne pauze, a u njemu je također osuđeno pisanje Željka Valentića u članku ‘Korzo bijel...’ koje je ocijenjeno kao tendencionalni pokušaj da se rehabilitiraju suradnici u nekadašnjem listu ‘Ibor’. Omladinsko predsjedništvo ogradilo se od toga članka.“ M. B. B.: „Sjednica Predsjedništva OK SSOH Pula: Kritički o ‘Petici’“, Večernji list – istarsko izdanje , Pula, 8. srpnja 1983. 56 Jože Pirjevec: Tito i drugovi , Mozaik knjiga, Zagreb, 2012., str. 687. 57 Zanimljivo: Glas Istre nije objavio prvostupanjsku presudu, nego samo talijanski dnevnik: V. C.: „Dal Tribunale: Condannati sei giovani dell’Ibor“, La voce del popolo , Rijeka, 20. svibnja 1980.