Nova Istra

18 KRATAK ŽIVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA PROFESORICE IVEZIĆ (iz obiteljske arhive) IVEZIĆ, Ljubica (Sisak, 17. veljače 1915. – Pula, 29. prosinca 1995.), rođ. Filipić – prosvjetna i kulturna djelatnica te znanstvenica. U Zagrebu završila I. žensku re- alnu gimnaziju i 1938. diplomirala književnost na Filozofskome fakultetu. Aktiv- na u krugovima lijevo opredijeljenih sveučilištaraca i mladih intelektualaca. Kratko predaje u Subotici, a po uspostavi Banovine Hrvatske radi u Građanskoj školi te u novoosnovanoj Gimnaziji u Hrvatskoj Kostajnici. Potkraj II. svjetskog rata nakrat- ko je uhićuju ustaše. Nakon školske godine provedene u Osijeku, 1947-48. postaje ravnateljicom Gimnazije u Gospiću. Početkom 1950-ih odobren joj je premještaj s obitelji u Pulu, gdje šk. god. 1951-52. započinje s radom u Hrvatskoj gimnaziji. Na poziv ravnatelja Tone Peruška, 1964. postaje vanjskim predavačem na pulskoj Pedagoškoj akademiji, a akad. god. 1965-66. iz Gimnazije „Branko Semelić” posve prelazi na Akademiju, kasniji Pedagoški fakultet. Do umirovljenja 1978. predaje književnosti jugoslavenskih naroda na studijskoj grupi Hrvatski jezik i književnost. Kao umirovljena profesorica, dječju književnost predaje do 1980. Osim književno- sti, na raznim je studijskim grupama predavala metodiku materinskoga jezika, ra- dijsku, televizijsku i filmsku kulturu, organizaciju slobodnoga vremena te scenski izraz i lutkarstvo. Tijekom nastavničke karijere stalno radi na otkrivanju i njegova- nju kreativnih učenika i studenata u pisanome i usmenome izražavanju, interpre- taciji umjetničkoga teksta, uređivanju časopisa itd. Osobito je dragocjen njezin rad