Nova Istra

188 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ od Histra do turizma); slijedio je poduži Marinkovićev odgovor, pa tada neizbježni A. Č. i novinar Budimir Žižović. 48 Mi smo se javili vrlo kratko:„Željeli bismo skro- mnost pulskih kulturnih SIZ-ifa opravdati nizajući argumente iz njihova repertoa- ra. Čudimo se kako su u posvemašnjoj skromnosti, da ne kažemo sramežljivosti, za- boravili obavijestiti javnost o još nekim svojim zaslugama, primjerice izgradnje pul- skog amfiteatra, Augustova hrama, slavoluka Sergijevaca, zatim su zaboravili sebi pripisati opsežnu kulturno-izdavačku djelatnost u samostanima i crkvama na ovom području, a da ne govorimo o moru, suncu i mjesečini Sredozemlja koji su aktivniji kulturni subjekti od svega navedenog. (...) Nije fer, skromni pulski administratori, kititi se tuđim perjem izvana, a iznutra dijeliti ‘pljuske’ manirom koja je sve samo ne skromna i dobronamjerna. Vjerujemo da je Gorko Marinković na posljednjemu primjeru polemike i cijela javnost uvidjela totemističke mehanizme djelovanja pul- skog kulturnog kampanelizma.“ 49 Vjesnikova polemika potaknuta Iborom na koncu je završila na katastrofalnoj kulturnoj politici grada, istoj onoj politici (omladinskoj i komunističkoj) koja je ukinula financiranje časopisa. Za vrijeme Vjesnikove polemike otvara se još jedna u Poletu . Naime, u intervjuu za taj omladinski tjednik Predrag Matvejević o čestim zabranama studentskih i omla- dinskih glasila te nerijetkim smjenjivanjem njihovih uredništva spomenuo je i Ibor : „List je, naime, povučen iz knjižara, što praktički odgovara zabrani, a da sudske za- brane nije bilo. Analizirajući ‘Ibor’, ustanovio sam neke nedostatnosti, ali kad se cijela stvar stavi u širi kontekst kulturnog mrtvila u Puli (zatvaranje kazališta, nedostatak prostora za kulturni život itd.), jasno je da se ‘Ibor’ razvijao u uvjetima koji nisu ni izdaleka idealni. Osim toga,‘Iboru’ je zamjereno da nema izdavačkog savjeta, ali tko je ‘Iboru’ mogao dati prijašnjih godina tzv. dotacije bez plana koji je savjet prethodno verificirao, kako je svo vrijeme mogao uopće izlaziti i zašto se o izdavačkom savjetu počelo razmišljati kad je uredništvo napravilo jednu, recimo ‘grešku’? Mislim da je ovdje mnogo više kriv gradski SIZ za kulturu (i druga odgovorna tijela) koji je doti- rao glasilo i nije pravovremeno tražio zadovoljenje odgovarajućih normi, a ne toliko 48 Predsjedništvo Skupštine samoupravne interesne zajednice u oblasti kulture Općine Pula: „Zabraniti – najlakše, ali i najgore“ (2), Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 23. veljače 1980.; Gojko Marinković, novinar Vjesnika : „Zabraniti – najlakše, ali i najgore“ (3), Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 1. ožujka 1980.; Armando Černjul, novinar Večernjeg lista : „Zabraniti – najlakše, ali i najgore“ (3), Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 1. ožujka 1980.; Budimir Žižović, Pula: „Zabraniti – najlakše, ali i najgore“ (4), Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 8. ožujka 1980. 49 Redakcija časopisa„Ibor“, Pula:„Zabraniti – najlakše, ali i najgore“ (4), Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 8. ožujka 1980.