Nova Istra

182 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ upomoć ideologe Saveza komunista. Hajka je počela. Za napadača je izabran eksce- sni i rabijatni novinar A...o Č...l:„Znači, najnoviji broj, iako se u prodaji pojavio pri- je 20 dana, ne može se dobiti ni za lijek. Neki kažu da je povučen iz prodaje, a drugi pak da je rasprodan. (...) Možda ‘iborovci’ smatraju da mlade Istre, kojima je list na- mijenjen, zanima homoseksualno iživljavanje? Nema smisla da vam prezentiramo ijednu strofu iz te poeme! Ili je naša ocjena prestroga!? Slobodno stvaralaštvo opusa je široko, stoga neka i Ginsberg piše ili (uživa), ali ne na stranicama istarskog lista.“ 34 Nećkajući se, treba li uopće reagirati na takve šporkarije , banalnosti i besmislice, ipak smo odlučili odgovoriti na svinjariju, ali odgovor je objavljen s gotovo mjesec dana zakašnjenja 35 : „Broj 4-5/79. časopisa mladih Istre za književno stvaralaštvo, kultu- ru i društvena pitanja ‘Ibor’, tri dana nakon izlaženja, na nezakonit je način povučen iz prodaje samo u pulskim ‘Istarskim knjižarama’. To je bio pritisak na osoblje, iako spomenuti broj nije zabranilo Okružno javno tužilaštvo. (...) Pojedincima, čini se, valja neprestano ponavljati otrcanu tvrdnju da je vrednovanje umjetničke razine po- jedinog književnog djela uglavnom u domeni poetike, književne kritike i estetike, a nipošto oruđe politikantskog diskreditiranja putem izvlačenja iz konteksta cjeline. (...) Pisanje je većma odgovorniji čin od pukog ‘uživanja’ – te mlade Istre, druže A. Č., ne zanima ‘homoseksualno iživljavanje’, već aktivan odnos prema stvarnosti. (...) Isključujući svaku namjeru polemiziranja s negdašnjim eksponentom šakačke press- agenture, završavamo bavljenje s A. Č.“ 36 Odmah sutradan„eksponent šakačke press- agenture“ (među navodnicima je, također „inkriminirana“, sintagma iz 1979.; inače, sportski novinar A. Č. pratio je boks, naročito tada u zlatnom usponu Matu Parlova) nastavio je s napadom i omalovažavanjem:„Člančić po kvaliteti,‘kobasica’ po kvanti- teti, autora, članova redakcije ‘Ibora’, dokazuje diletantski pristup i nemoć. Šestorica u Puli, pitali su se kome je bilo potrebno objaviti ovu poemu, što se s njom htjelo postići?“ Gojko Marinković: „Zabraniti – najlakše, ali i najgore“, Vjesnik , tjedni dodatak Sedam dana , Zagreb, 12. siječnja 1980. 34 A. Černjul: „Kome služi ‘Ibor’: Jesu li točne vijesti da je list rasprodan zbog objavljenog prepjeva poeme A. Ginsberga?“, Večernji list – istarsko izdanje, Zagreb, 3. listopada 1979. 35 „Odmah nakon objavljivanja članka A. Č. napisan je odgovor i poslan nakon sedam dana u Zagreb, redakciji Večernjeg lista . Ne vjerujemo da su samo pošte uzrok zakašnjenju od gotovo mjesec dana, koliko je prošlo od tiskanja Iborova odgovora! No, već sutradan nakon objav- ljivanja odgovora, u kojem su jasno potvrđeni stavovi, izlazi odgovor A. Č. Autor piše: ‘U jučerašnjem broju VL (i. i.) poslije gotovo mjesec dana , objavljen je napokon ‘odgovor’ članova redakcije Ibora na moj kritički osvrt Kome služi Ibor (VL i. i., 27. studeni 1979., istakli autori).“ Slavko Kalčić, Aldo Monfardin: „Slučaj ‘Ibor’: ili povijest objavljivanja jedne pjesme i lista u kojemu je pjesma objavljena“, Pitanja , br. 3, Centar za društvene djelatnosti Saveza socijalistič- ke omladine Hrvatske, Zagreb, 1980. str. 24. 36 Članovi redakcije Ibora: „Fusnote za A. Černjula”, Večernji list – istarsko izdanje, Zagreb, 1. studenoga 1979.