Nova Istra

179 Miodrag KALČIĆ TRI SVJEDOČANSTVA dimenzije. Dosta smo se bavili perfidnom politikom čovječanstva, došlo je vrijeme raskrinkavanja povijesti, čovjekovog otuđenja i tehnokratske citadele, uspostavljaju- ći osnovni cilj: osjećajnost ljudskog zajedništva i dostojanstvo ljudske individue.“ 22 Golema većina inertnih studenata pola stoljeća kasnije (više nisu ni socijalna pa čak ni generacijska skupina, osim biološki, godinom berbe), iz bolonjske tvornice nezna- nja, inverzno od buntovnih kolega ‘68., zna što hoće (karijeru i novac) te ne zna i ne želi znati što neće. Prvi svezak za 1979. bio je obljetnički trobroj posvećen četvrtini stoljeća postoja- nja Književnoga kluba, u kojemu su pretežito objavljeni književni radovi bivših i ta- dašnjih članova Kluba i suradnika časopisa, osim neknjiževničke puljske jadikovke o tada već osam godina zatvorenom, urušenom i oronulom gotovo stoljetnome ka- zališnom zdanju 23 (svečano otvorenom davne 1881.) – u čijem smo relativno sigur- nom (od urušavanja) predvorju te 1979. godine uspjeli organizirati i održati multi- medijsku manifestaciju Iborovi dani (25. obljetnica Književnoga kluba, čitanje poe- zije, recital, likovna izložba, živa glazba, glazbena slušaonica...) 24 – koje je vapilo za radikalnom obnovom (realiziranom tek nakon deset godina, 1989., a gotovo do tada kazalište je služilo kao skladište Filmskoga festivala 25 ). 22 Miodrag Kalčić:„Kontrakultura”, Ibor , br. 2-3/1978., nav. dj., str. 4. Tekst je ustvari bio prikaz tada netom prevedene knjige američkoga sociologa koji je prvi uporabio te u društveno- humanističke znanosti (i kasniju kulturologiju) uveo pojam i termin kontrakultura ; Theodore Roszak: „Kontrakultura: razmatranja o tehnokratskom društvu i njegovoj mladenačkoj opoziciji“, prev. Slobodan Drakulić, Naprijed, Zagreb, 1978. 23 „Posljednji su put kazališne daske koje kulturni život našeg grada znače zaškripale 1971. U pro- teklih osam godina zdanje i inventar podnose neopisivo propadanje nagomilavajući materijalnu štetu i, u daleko većoj mjeri, stradavanje, scenskih, glazbenih, amaterskih i drugih aktivnosti Pule. Prostor izvanrednih akustičkih kvaliteta, pozornica velikih mogućnosti iskorištavanja, divno gle- dalište velikoga kapaciteta i ostale prostorije zjape prazne, u tajanstvenoj tami svoga klonuća skupljajući neproživljenu starost, znajući da ima onih koji još nisu provirili u zapostavljeno kul- turno žarište svoga grada.“ Miodrag Kalčić: „Sprovod pulske kulture“, Ibor , br. 1-3, Književni klub „Istarski borac“, Pula, siječanj-ožujak 1979., str. 3. Tekst je prvotno objavljen u riječkome studentskim (dvo)tjedniku Valu , br. 63/64, Rijeka, 31. prosinca 1978. 24 „Iborovi dani – Postavljena kao retrospektiva 25 godina rada, s jedne strane, i najnovijih radova likovnjaka kluba, izazvala je pomalo čudne reakcije nekih promatrača. U retrospektivnom dijelu vidjeli smo fotografije iz starih dana, faksimile nekih radova, prastarih časopisa i to je bilo u redu. Međutim, konceptualni izlošci kao da su neke šokirali. Autori su radove spontano donijeli i postavili ih prema određenoj estetskoj logici (ili redu, ukoliko isti uopće postoji).“ Josip Ivančić: „Aktivnost sekcije likovnjaka“, Ibor , br. 1-3/1979., nav. dj., str. 5. 25 „Trula utroba pulskog kazališnog zdanja danas je veliko skladište stolica za potrebe Festivala jugoslavenskog igranog filma u kojoj neuznemiravano caruju ogromni štakori. Pedeset im je bez repa.“ Miodrag Kalčić, Aldo Monfardin, Mario Rubbi: „Pedeset bez repa: Istarsko narodno kazalište u Puli“, Studentski list , Zagreb, 7. svibnja 1982., str. 19.